PREMA ČEMU POMIČEMO GRANICE

Piše: Marijana Dokoza
Uobičajeno je vjerovati da živimo u modernom društvu koje podliježe svemu i svačemu, a samo zato jer je to tako u Europskoj uniji, a mi itekako želimo biti dio nje. A u kakvom to društvu živimo? Izgubljenom, površnom, društvu koje pomiče granice, ali koje je moderno. Eto, tako nekako je opisala ovo naše društvo glumica Jelena Perčin koja se prije nekoliko dana našla u pulskoj Areni na premijeru filma ‘7 sex 7’, redateljice Irene Škorić koja je navodno u nedostatku financija za pravi film, napravila nešto što je nalik nama i našem modernom društvu.

Perčin koja u filmu glumi biseksualku Ladu koja se nalazi u lezbijskoj vezi je tom prilikom izjavila: „Ono što je mene intrigiralo kod lika je mini osvrt modernog društva, glumim osobu koja je zapravo izgubljena, površna, koja živi sliku i pomiče granice“.

No, kako naši kritičari, a s njima i brojni mediji odgovaraju i prigovaraju: nedovoljno!

Jer kako ironično konstatiraju „izgleda da se u hrvatskom filmu očito gaćice pri vođenju ljubavi ne skidaju“.
Jer film koji ionako pršti razgolićenošću, razuzdanim scenama eksplicitnog seksa,  lezbijskim i homoseksualnim scenama koje su, usput rečeno, na premijeri filma dobile posebni pljesak jednog dijela publike, u Hrvatskoj je pomaknuo granice, ali prema nekima, nedovoljno.  Kaže redateljica da je jako ponosna na glumce u filmu.
I sad se ja pitam, je li uistinu Hrvatska ponosna na ovaj film? Zar uistinu želimo pomicati granice u tom smjeru i tko to od nas svoju djecu želi vidjeti kako im je potpuno normalan taj svijet,  moderan, izgubljen, površan svijet koji konstantno pomiče granice prema vulgarnosti? Zar svi ti kritičari koji ovom filmu, koji ionako prikazuje svijet bez emocija, spočitavaju da nije dovoljno moderan, žele svoju djecu učiti da pomaknu te granice, pa čak i da i sami budu akteri takvih filmova i naposljetku takvog svijeta? Ja sam pak mišljenja da ne postoji majka koja svoju kćer želi vidjeti u svijetu u kojemu ne postoje granice, u vulgarnosti koja postaje normalna i u intimnosti koja je izgubila smisao riječi.

Kritičari kroz razne zabavne i ine emisije spočitavaju kako nismo moderno i slobodno društvo i ne pomičemo granice kad su u pitanju lezbijske i homoseksualne veze, kako treba legalizirati prostituciju i još puno toga.
Nisam konzervativna, ali sam protiv licemjerja. Jer zar se nisu svi ti koji žele pomaknuti granice, zgražali nad Severininim kućnim porno uratkom i podsmjehivali se. Žena je pomaknula granice, samo je problem u tome što nije imala redateljicu pa da sve bude umotano u finu erotsku dramu, pa da i na tome netko može zaraditi.

Unatoč kritičarima mislim da Hrvatska, na svu sreću, još neće pomaknuti te granice. I znate li zašto su trenutačno najgledanije turske  i sapunice čija se gledanost kod nas mjeri u milijunima?
Upravo zato što u njima nema eksplicitnih scena seksa već je primat stavljen na čistu i istinsku ljubav dvoje ljudi. Ali, ni to nije dovoljno za dežurne moraliste i velike kritičare jer oni kažu; takve limunade gledaju samo nepismene domaćice. No, ja mislim da to gledaju svi oni koji žele vidjeti čistu, makar i samo filmsku ljubav. A kad netko na filmu uspije prikazati ljubav kakva ona treba biti između dvoje ljudi, tada se može reći da smo pomaknuli granice.