IZ DRUGIH MEDIJA …Psi rata kao mirotvorci …SBPLUS
piše: Emil Cipar
Slavonski Brod/-Eeee đe s’ Pejo šta ima! De sjedi, popi kavu …šta ima, kud žuriš?!
-A kud bi žurio jadan ne bio! K’o da mene neko čeka. To je nekad bilo. Sad ganjam neki pos’o, al’ nekako mi se i ne ganja. Nekako mi muka od toga.
-Kako muka? Kako ti od posla more bit’ muka? Kaki je to pos’o?
-Ma traže ljude za Somaliju! Zar nisi čuo?!
-Nisam ništa čuo. Čuo sam da je onaj Ilija sa Livade tamo neđe u Africi i da dobro zarađuje. Kažu triest iljada kuna, ako sam dobro čuo.
-Jesi …dobro si čuo. Ma i ja mislio tako, pa sada ganjam neke papire.
-A šte se to radi tamo?
-Ma to ti je neka mirovna misija! Vataju one pirate što zajebavaju brodove. Ne znam ni ja tačno, tako su mi rekli. Može i u Afganistan isto u tu nji’ovu mirovnu misiju, al’ sad traže za Afriku …za Somaliju. A otišo bi ja, izduro godinu dana, pa se malo potkožio.
-Pa kad bi iš’o onda?
-A neđe u septembru …taaako!
Slučajni razgovor u jednom brodskom kafiću. Za raznorazne „mirovne misije”, traže se ljudi posebnog kova i posebnih kvalifikacija. Uglavnom su to ljudi za vojnim i policijskim kvalifikacijama, neoženjeni ili rastavljeni.
Sve bi me to ostavilo ravnodušnim da prije kratkog vremena nisam pročitao knjigu „Blackwater – Der Aufstieg der mächtigsten Privatarmee der Welt” …„Blackwater -uspon, najjače privatne vojske na svijetu”, autora Jeremy Schachila.
Kada sam pročitao knjigu svrstao sam ju u science fiction literaturu, jer mi se sve u njoj učinilo nestvarnim i nemogućim gotovo neracionalnim. „Blackwater” je nastao nakon 11. 09. 2001. i njegov nagli uspon poklapao se sa Buschovim planovima u borbi protiv terora. Fantastično je iskoristio prazan prostor između pravosuđa i državnih interesa i svojom neovišnošću od vojne hijerarhije preuzimao sve više prostora u Buschovoj navodnoj borbi protiv terorizma. Jednoga dana preuzeo je u potpunosti kormilo u svoje ruke i danas je gotovo jedini subjekt zadužen za „red i mir” u svijetu.
Njegova strategija u potpunosti odgovara novom nevidljivom svjetskom poretku. Iluzorno je pomisliti da bilo koje demokratski izabrano tijelo nije ovisno o planovima i interesima velikog kapitala, koji se nalazi u rukama nekolicine. Oni upravljaju svijetom, oni određuju područja na kojima će se ratovati i područja na kojima će vladati mir. Kada se malo uđe u njihovu logiku, puno svjetskih događaja koji su nas iznenadili, postaju puno jasniji i logičniji.
Dobro razrađeni scenarij funkcionira na svakom mjestu na svijetu. Trenutno je to Somalija, točnije Adenski zaliv na kojega ova zemlja izlazi.
Naime Adenski zaliv je poznat kao ilegalno odlagalište industrijskog i radioktivnog otpada. Da slučajno neka od zemalja koje se nalaze na tom zalivu ne bi svojim suverenitetom ugrozila „biznis”, pobrine se za nemire u njima. Jemen i Somalija su najnovije žrtve, a scenarij je slijedeći:
Prvo … donese se odluka da se podrže „opozicijski pokreti” u tim zemljama, kojima se zatim pruža pomoć u uspostavljanju iregularnih vojnih snaga. Sa porastom unutrašnje konfrontacije, odnosno pobune donosi se rezolucija o „zoni zabranjenog leta”, proglašava se „mirovna misija” NATO-a sa ciljem zaštite civila, ljudskih prava, ili spriječavanja humanitarne katastrofe. Pod plaštom mirotvornih ciljeva, a međunarodna zajednica još uvek nije definirala mirotvorstvo kao način rješavanja unutrašnjih sukoba, dolazi do otvorene oružane intervencije u zemljama gdje režim nije po volji onih koji izvode tu oružanu intervenciju.
Za sprovođenje ovih planova potrebno je puno Peji i Ilija iz Broda i iz svijeta. Oni se dobiju za sitniš od nekih par tisuća dolara mjesečno. Pritom im se još stvori iluzija da su oni branitelji mira u svijetu i da čine općekorisnu stvar.
A Pejine i Ilijine biografije se uklapaju u planove vlasnika najveće privatne armije na svijetu. U svakom pogledu. Imaju vojnog i ratnog iskustva, nemaju obitelj, nemaju trenutnog zaposlenja… Ako se živi vrate iz Somalije, Afganistana, Sudana… bit će dobro potkoženi do iduće „mirovne misije”.
Nestabilnost u siromašnim zemljama od ekonosko-strateškog interesa je relativno jednostavno napraviti. Za sve to je specijalizirana firma „Blackwater”. Ona se brine za sve …od proizvodnje nemira do uvođenja „reda i mira”. Sve to čine za triest iljada kuna Peje i Ilije iz Broda, iz Hrvatske, ili neke druge zemlje,koja je prije toga već obrađena i pripremljena za regrutiranje novih „mirovnjaka”.
Organizacijski oblik „Legije stranaca” ne odgovara više neoliberalnom načinu rada i globalnom području djelovanja, novih „mirotvoraca”. Kod „Legije stranaca” unutarnje nemire u zemljama od ekonomsko-strateškog značaja morale su praviti tajne službe zemalja čiji je kapital od njih imao interesa. Globalizacijom interesa …tajne su službe postale neučinkovite zbog svojih hijerarhijskih struktura i potčinjenosti vladama i parlamentima svojih država.
Moderna vremena su trebala „Blackwater” i sad ga imaju. „Blackwateru” je trebao 11.09. 2001. da bi se rodio i svijetu opravdao korisnost svoga postojanja. Pametnome dosta.
Pravi novi svjetski poredak o kojemu se toliko govori nije niti slučajno demokratski nastrojen nego je u potpunosti potčinjen interesima krupnog kapitala kako je to bio otkad je svijeta i vijeka. Sada je dobio novi oblik u kojemu se je teško snaći, jer on funkcionira paralelno sa službenim svjetskim poredkom za kojega mislimo da nam on kroji sudbinu i s kojim je potpuno kompatibilan. Može se reći da mu je službena politika u potpunosti potčinjena.
Nacionalne vlade demokratskih zemalja ovise o interesima krupnog kapitala i njihove su buduće odluke već unaprijed uplanirane u razvoj svjetskih događaja. Varamo se ako mislimo da smo imali neki izbor i sami birali Vladu, ili predsjednika Republike. Nekada negdje je određeno da je u nekom vremenu potrebno da Stjepan Mesić bude predsjednik, a Ivo Sanader premijer u Hrvatskoj. Za to vrijeme obavljene su neke krupnije novčane transakcije, par milijardi dolara promjenilo je vlasnika da bi se nekoliko ljudi još više obogatili. Iz istih razloga je potrebno da „Blackwater”, pardon …NATO, pardon …UN, imaju punu kontrolu nad Adenskim zalivom …trenutno.
Povezanost teme iz citiranog razgovora i teme koju obrađuje knjiga Jeremy Schachila je više nego očita. Morao se dogoditi 11. rujan 2001. u Njujorku, kako bi Pejo iz Slavonskog Broda 11. rujna 2011. mogao ići u Somaliju …potkožiti se. Sve to u organiziciji i režiji nevidljivog Big Brothera, koji je u svom scenariju odavno predvidio Peju, kao što je predvidio vladu i oporbu u Hrvatskoj, koji će te mirovne akcije politički podržavati.
U tom konteksu lakše je shvatiti događaje oko prodaje INE, Hypo-banke, golemog inozemnog duga Hrvatske… Jedino što nam preostaje da „slobodno i demokratski” biramo, od Velikog brata već izabrane ljude.
Ne bih vas zamarao brojkama, ali ilustracije radi navodim: američki vojni budžet je najveći na svijetu i veći je od sume vojnih budžeta idućih dvadeset i pet zemalja na listi …zajedno. Dodamo li tomu još toliko privatnog kapitala, koji ima svoje interese da „Blackwater” kontrolira događaje u svijetu …jasno nam je da je Pejo iz razgovora još imao veliku sreću. Drugog izbora nije imao.
I tko su teroristi, neprijatelji reda i mira trenutno u svijetu, koje treba uništiti. Siromašni somalijski i jemenski ribari koji su dosada koristili Adenski zaliv i bogata lovišta ribe u njemu. Bili su to …siromašni somalijski i jemenski ribari …sve dok se njihovi interesi nisu sukobili sa interesima velikog kapitala, kojemu su njihova lovišta bila potrebna za njihove prljave poslove. Oni su svojim ribarskim čamcima postali opasnost po globalni red i mir, pa ih se mora prekrstiti u pirate i opasne teroriste.Oni to s vremenom i postaju, jer nemaju drugog izbora. Sve je to predvidio i organizirao „Big Brother”. Da bi se protiv tih …po sve nas „opasnih neprijatelja” moglo uspješno boriti, potrebno je uvjeriti nas da su oni stvarno izvor svih opasnosti koje nam trenutno prijete i da se valja protiv njih boriti. I to uvjeravanje je u punom tijeku. Sudjelovat će u njemu, na najnižoj oragnizacijskoj razini …i Pejo iz Broda za triest iljada kuna mjesečno.
I svi zadovoljni! Do iduće smetnje velikom kapitalu da nesmetano puni nezasitne džepove nekolicine. Ko zna koji je to siromašni dio svijeta? Mi ne znamo, ali Veliki brat sigurno zna. I mi ćemo doznati kada budu trebali novi regruti. Tada će nam opet Veliki brat između dvije sapunice na televiziji pokazivati slike „opasnih terorista” u gumenim čamcima kako ugrožavaju “jadne” super-moderne tankere u bogtepita kojem dijelu svijeta, a Pejo će opet početiganjati papire.