Iz naše arhive/ objavljeno 03.10.2012.
PISMO IZ DALMACIJE …pisano 1909.
piše: Jozo Grbeš
Chicago/U arhivima župe Sv. Jeronima u Chicagu nailazimo često na zanimljive dokumente i pisma koji ispisuju zanimljive životne priče kroz više od jednog stoljeća. Tako u ovom mjesecu svibnju, mjesecu majki i mjesecu dok se u Americi slavi Majčin dan kao ogroman događaj (oko 150 milijuna čestitki se pošalje za ovaj dan), pronalazimo pismo Marije Aranza iz Kaštela, svom sinu Ivanu Duji Aranzi u Chicago, o Uskrsu 1909. godine.
Mili Sinko,
Poslije neopisivih misli i briga primili smo tvoje željeno pismo, dana 29. 3. Sve smo dobro razumjeli što nam pišeš, a tvoje zdravlje nas veseli najviše. Kod nas je sviju do danas sve isto.
Znat ćeš onu kiticu “Što će meni svega svita blago, kad ja nemam ono što ja ljubim i meni je drago”.
Uvijek ti preporučam da se čuvaš i ufam da će ti ta opomena na pameti stati, a ja te sinko dragi uvijek u molitvi preporučim i ne ostavi ni ti tog običaja svetog, pak se ufam neće se ništa zla dogoditi.
Koliko otac, toliko i majka, želimo znati kako je tebi tamo, to nam češće piši. Jesi li u svemu zadovoljan, jeli ti trudan posao, jeli velika strogost? Kako ti je spavanje, jelo i piće, sve nam piši. Jeli ti vijerno društvo,ideš li još u školu? Molimo te na sve nam upite odgovori. Voliš li još da si otišao tamo ili da si doma ostao? Jeli te ikad što snašlo ili zaboljelo? Sve piši. Nemoj se čudit moj Ivane da smo za sve ovo željni znati, uzrok tome tebi je jako poznat, sama ljubav na to potiče. Dokle si kod nas bio, svaki mig tvog oka smo pazili i nadgledali, a sada je za mene predugo vrijeme, već je prošlo 20 mjeseci da te ne vidim, te na sve uvijek mislim. O ovome bi završila pisati jer mi srce ne dopušta.
Ovdje je već dva mjeseca prgavo vrijeme, osobito kiša, malo se u polju uradilo. Evo danas je 4. 4. Cvjetnica, bura od jučer nije prestala, tako je velika hladnoća da se svijet boji da ne smrznu pupoljci.
Jakov će se uslikat, netom mu poslovi malo olakšaju, te ćemo ti poslat. To je i moja namjera bila, prije nego ide u soldate, da se uslika, bit će ti ugodna njegova slika. Dojma je velika narasla, malo manja od mene, Ane slabo ide u visinu. Piši koliko si ti centimetara visok, neka znam koliko si narastao.Toni Mirkin je otišao u Ameriku kod barba Mate, mislim da će već bit došao. Otpratio ga je barba Frane do Genove.
Ovo si se danas ti rodio, po danima. Čini mi se da te sad vidim, kako sam te nazad osamnaest godina vidila. Babi na rukama. Svaku vašu majka dobro znade i pati, trpi i šuti.. A ja sam, tužna, rano mlada moju milu majku izgubila, koja bi se sjećala mog rodnog dana. Sto puta rečem, Bože pokoj daj mojoj davno izgubljenoj majci. No, čini mi se na mom srcu da je to bilo prošle godine i želim ti sinko dragi da dugi niz godina pobrojiš u strahu božijemu i sramu ljudskom, sretno i zadovoljno.
Evo moj Ivane, počela sam ti pisati na 4.4. a završavam na 7. 4. ,jer drukčije nisam mogla. Prali smo vunu i evo je danas sušim. Ispuhala me Bura, pa me cijelo tijelo boli. Sad ti svi skupa čestitamo Uskrsni blagdan, živio sretno i zadovoljno. Piši radiš li, ako ne radiš nemoj se ništa bojat, znaš gdje je stari kraj.Znaj da ima već sedam mjeseci da se ne zna za dva Markičina sina, moguće da su ostali pod tunelom, stoga ako si si za njih čuo štogod, piši jer im je ovdje mater i sestra. Oni su bili u mjestu zvanom (A)Rizona. Sad primi mnoge pozdrave od svih redomice, osobito od svojih brižnih, ljubaznih, a mogla bi nadodat i nezadovoljnih roditelja.
Kakvo ugodno s ljubavlju pisano pismo. Ako bismo ga saželi, onda nam ono donosi ono što je u životu važno: Pazi kakvo društvo imaš. Bogu se nemoj zaboraviti moliti. Čuvaj zdravlje svoje. Ljubav za sve brine i sve ju zanima kada je ljubljeni u pitanju. Nije sebična! Ne boj se, i znaj da se uvijek doma možeš vratiti, jer gdje je majka tu je uvijek dom!
Dijaspora je puna povijesti koja još uvijek ostaje nepoznata domovini koja šuti!