piše: Ivek Milčec
Lepa si, lepa
domajo naša,
ličeka črlenih
kak slavonska snaša.
Na Griču bregu
Zagreb stoji,
navek ostal bu beli,
nikog se on ne boji.
Prek Slemena,
Zagorje naše,
rukice širi,
pajdaše zove-
dojdi mi dojdi
dragi prijatel
bume ga spili,
domaću zapopevali:
Lepa si, lepa
domajo naša,
ličeka črlenih
kak slavonska snaša.
Črlen, beli, plavi
ponosno se vije,
vekovima za nju
Hrvat krvcu lije.
Jako lijepo dragi Ivek!
Moras nastaviti dalje zato sto si pravi” talent”
Kak se veli po zagorski ti si bazdaren ili nadaren.
Srdacne pozdrave salje Milica
Ivek, gde si tu lepu
snašu pak našel,
iz čega se vidi
da zagorec,
nigdar ne spi
on u stvari za nju,
nevek bdi.
Za Hrvatsku našu
i slavonsku snašu,
zagorec kliče,
dojdi mi pajdašu
da spijemu čašu,
i nek nam navek živi,
Hrvatska naša,
puna lijepi snaša
i dobri pajdaša..i nek,
nam veselja i fešte,
nigara ne svali
jer prelepa si naša,
Hrvatska ti.