OVA SLIKA UBIJA

DRUGI KUT MOTRIŠTA
piše: Rajko Glibo
Ovo je priča o Blenti iz Gmića. Laktaš je on. Dobar laktaš. Završio je školu laktanja davno i zbog te škole pokliznulo mu se pa je uz sto muka ( i nevidljivo upiranje crnih anđela), zapravo njihovog tadašnjeg crvenog šefa, jedva nekako uspio završiti neki primorski faks. Tu i tamo stigne ga pokoji đon, ali sve u svemu, makar nam zazubice rasle, podobro se (sve neregularno) lakta on. Ovo … “gmićki Blento” možda nije baš spretan i sretan nadimak, ali dadoše mu ga njegovi đaci i postade mu kao bedž, možda brend, nije važno …Od sraza do sraza sada gazi mrsku ulicu bezizlaza uz papagajsko gukanje omiljenog mu “nije-nego” gazi u nigdinu njegov bahati ego.
Od njega se odmaram najbolje kada obično nakon puno nećkanja, pjesničku raskoš kljucam iza i ispred brda sjećanja. Onoj “mojoj” ( bolje reći mojoj i svačijoj) hvalim se neka zna, vižle jogunasto, tko ti je kao ja?
Ona odmahuje rukom čime mi za to gluhom daje po tko zna koji put do znanja kako njoj fali brdo pipanja.
Japočem. Ovo je priča o Blenti. Vrijeme mi krade zatočenik svojih dubokih laži. Za spas mu nema nade.
Diogen traži čovjeka u podne, ali zajebo se, Blente danju nema. On zapravo i nije ljudsko biće. On je ni muško, ni žensko. On je nosač prenapuhane moći u noći i ravnatelj rasporeda prijetnja smrću stavljanjem na spisak za odstrel jer u tom pravcu odavno je usmjeren njegov mržnjom, nedohvatljivi Nobel. Sam je sebi nametnuo Noćnu Moru i više se ne može tog zla otarasiti. Ona mu kao majstor sve čvršće zateže omču i već je njezin uteg čvršći od Blentinog zagrljaja provincije iz kojega se pokušava, ali ne uspijeva,  iščupati od djetinjstva …
Ugleda Blento u gro planu sliku dvorane pune ex pameti i nu ti vidi, oni majstori s online portala pravo “u sridu” montirali sličicu njegove Noćne More, a nisu u čistim nakanama ni pomislili da to nekome može pelinkasto djelovati
kako je najgore.
Neki dobronamjerni čitatelj sa Sokoca komentirajući zapisa: “Sve čestitke na Vašem radu i evo znajte da jedan Vaš čitatelj sa Sokoca drži Vam palčeve i da bih stvarno volio da dobijete Nobelovu nagradu jer znam da bi na taj način ta nagrada stigla u prave ruke.”
U Blenti se dogodi eksplozija muke. Blento inače noću oštri mržnju da njezina eksplozija danju bude što  šokantnija, što jača i što učinkovitija. Razdire ga srdžba na vlasnike online portala jer tekst neće da skinu. Neće, znači, da poslušaju što se po svim njegovim procjenama diktatorske moći nikako ne smije dogoditi.
A dogodilo se i zavilo ga u crno. Sve je Blenti kliskije pod nogama i sve je očevidnije da je došao na nisku razinu na kojoj se jednostavno mora boriti da spasi vlastitu kožu.
A ukipila se u njemu velika briga vruća satkana od pljačke donacije za izgradnju beskućnicima pedeset kuća i to usred rata za pljačku zgodnog sata. Unezvijeren na portalu zapisa kratak i jezgrovit, (prema njemu biti će izuzetno učinkovit), komentar: “Ova slika ubija!”
Čitatelji nominacije za Nobela nakon čitanja tu zastaju zbunjeni. “Ovo je neka budala! Koga ovakva oplemenjujuća slika može da ubija? -pomišljaju ali zapis ne ostavljaju.
Od zapisa komentara ne suzdrža se Blentin bivši đak sada pedesetogodišnjak: “Šta to ubija'” – zapisa. Ma, ljudi moji, nije taj crni anđeo lud. On je samo Blento, a to nije isto što i lud. Blento je samo uvrnut čovjek, iščašen i na svoju ruku. Čudi me da još i sada u sebi nosi i posrće na istu muku. Neću da pričam dalje. Ako nastavim cirlik će Vas spopasti i pocrkat ćete od “smija” pa eto mi onda suvišnog “grija”.
A Noćna Mora smije mu se da od smija pukne. Ona zna zašto Blento ne smije obrazložiti svoj komentar jer će ga odmah
stoposto prepoznati i identificirati po stilu. Blenti to prepoznavanje koje se rodi odmah poslije dvije napisane rečenice nikada nije bilo, niti može biti jasno.
Kriči gdje god stigne na svoju Noćnu Moru i taj jebeni stil koji identificira svog autora kao na dlanu. S mukon samo
ponovi “Ova slika ubija” i sa još većom mukom dodade: “Ovo stvarno nominiran ovaj lik ili je to neki vic?”
Njegova Noćna Mora dodade: “Nekorektno je kada ima  takvih, kojima ovako ozbiljni tekstovi liče na vic. Ako su od mržnje satkani neka se sami sa svojom mržnjom bore jer mi im ne možemo pomoći.”
Pročita to Blento i pljusnu se po čelu. Sam se do dna ponizio i osramotio svoje mršavo obrazovanje.
A nominirana Noćna Mora smije se do besvijesti i recitira:
“Mi smo ponosne/ Budilice svijesti/ Na čijim zasadama rastu/ Sokoli
ponosnog podmlatka/ Koji će politikante (idiote)/ I sve smrdljive
duše/ Sa nacionalnog nam bića/ Kao prašinu stresti/.
Možda je pitanje koliko je pravo, ali Noćnoj Mori ojađenog Blente uopće nije žao. A vama?