KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/Evo nakon malo dužeg vremena …poslije povratka iz Berlina …ponovno je, nakon stalnog dječjeg zapitkivanja, počela naša likovna radionica. A obećala sam djeci, kako ćemo se jednom mjesečno u našoj radionici i igrati. Na stol sam donijela ŠAH, ČOVJEČE NE LJUTI SE, UNO, MLIN, DOMINO, ŠLUMPE, MIKADO, VESELU ČETVORKU, CRNOG PETRA i druge igrice. Ma znate već kakvih sve raznih ima … Podijelili smo se u grupice. Došle su dvije sestrice, i na sebi su nosile majice s natpisom “Berlin”.
Ta najmanja curica zna brojiti do 6, pa je uzela igrati “Čovječe ne ljuti se”. Drugi su igrali druge igre. Zadržali smo se dulje nego obično. Odavno je već prošlo vrijeme radionice. Dogovorili smo se, da ću povesti i kurs plesa. Valcera! Već idući tjedan namjeravamo početi. Jer današnji mladi ne znaju stare nekadašnje plesove, svojih baka i djedova. Bili su jako sretni radi ove ideje. I već si traže parove!
Draga Marija, ovakve aktivnosti zaista su vrijedne spomena, na radost vas koji to organizirate, i djece koja će uz korisno druženje naućiti nešto za njih novo.
Ples
je upravo jedan od vrlo važnih kulturnih glazbenih zabava i njega je dobro već u mladim godinama naučiti.
Znači li to draga Marija
da ste vi u svom Strušcu nastavili razne kulturne aktivnosti, kak i dosad u Berlinu. Lijepo vas je čitati, mogu si i misliti koliko vaše aktivnosti djeci dobro dođu. Još k tome Berlin se predstavlja u Strušcu, pa to je prekrasno. U Njemačkoj predstavljamo Hrvatsku ..a u Hrvatskoj Njemačku i na taj način se doprinosi europskom
ujedinjenju.
Srdačni pozdrav Marija