Marijana Dokoza
Ja mira nemam jer sjećam se svega
Svih onih lica, svih onih noći
Snuždeno prikazanih u kalendaru uspomena
Ja mira nemam
Trag pokušavam ostaviti
Utisnuti kamen u zemlju vječnu
Tužno je kad godine uzalud prođu
Kad samo se uspomenama prikloniš
Ja mira nemam, pjesme više nemam
Smijem se prisilno, a žalošću se hranim
Otkrivam nutrinu puta nepoznatog
Sjedim u mraku, a svjetlo čekam
Ja mira nemam, mira ja tražim
Budi optimsta
i mir će ti se sam da povrati.
Otkako je svijeta i vijeka pjesma je jaka i jača od mraka. Ovakva se pjesma pod kožu uvlači i u polje duše usjeca, Smogni snage jer upravo pjesma mir vraća.