PJESME O GRADOVIMA
Sonja Smolec
Avenijom šetam, lipe opojno mirišu,
park se zeleni a Tvrđa me stara čeka.
Uz bokove ponosnog, slavonskoga grada
voda teče, i ljubi, ljubi ih, Drava, rijeka.
Višnje sočne, nezaboravan su mu grijeh.
I dok riba cvrči, vatre obasjava me plam,
vilijamovka fino miri, poziva na smijeh,
svi pjevaju bećarac, a ja, riječi koje znam.
Grije me toplina i ljudi i široka ravnica,
prijatelje mnoge stekoh, bolji su neg rod,
dobrota im hranjiva kao zlatna pšenica.
Buja polje panonsko, zrije zlatan plod.
O.. lijepa naša Slavonijo
mila si nam i draga uvjek ti,
ti si oduvjek i bila majka Hrvata,
bogatog rasta širokih grudi
valjda će se netko uskoro da probudi .
I još malo Baranjskoga ili Kutjevačkog
bijelog ili crnog vina,
pa da ribica opet.. po treći puta pliva.