-I tako je nastao blog Hrvatski glas Berlin …čujem još i gasim računalo. Sada imam novo sa svim mogućim igračkama, pa se nisam još uhodao. Prebacivao sam dokumente sa starog računala, moglo bi se reći …selio sam duhovno vlasništvo. Jedan dio je bio višak, pa ga nije trebalo prenositi. Ali potrebno je detaljno pregledati sve datoteke. Nešto se baca, nešto se sortira po novim kriterijima, a nešto kao dragulj zablista i skrene pažnju na sebe. Tako sam i nazvao novu mapu DRAGULJI u koju spremih moje bisere.
Biseri su postali tijekom vremena. Tako i jedan MP3 dokument na kojemu je radio emisija
„Ovdje Hrvatska, a tko je tamo“ iz 2009. Preslušao sam ju još jednom. U toj emisiji Sonja i ja imamo priliku predstaviti „Hrvatski glas Berlin“. Tada je to bio obični blog sa jednim do dva priloga tjedno. U njega smo uložili sve naše slobodno vrijeme. Tehnički nismo bili potkovani, pa bilo problema na pretek.
Nismo znali kako ćemo, ali smo znali što želimo. I mislili smo da to nećemo nikada postići, jer prepreka je bilo bezbroj.
-Želja mi je naše priloge učiniti malo dugoročnijim nego što je to u novinama moguće …rekla je Sonja u toj emisiji.
Sinoć sam pogledao statistiku. I u kalendar. Statistika kaže da smo jučer imali 7 500 posjetitelja, a kalendar kaže da je od prvog priloga prošao 21 mjesec.
Broj posjetitelja je nešto opao što je u ljetnim mjesecima normalna pojava. Čitatelji su još dobrim dijelom na godišnjem.
A gdje smo mi u toj priči? Da nam je netko prije dvije godine rekao da ćemo danas imati web-stranicu sa tolikim brojem posjetitelja i da će se na njoj naći u prosjeku 3,5 priloga dnevno proglasili bi ga tada ludim. Ali to je istina. Promjenilo se puno toga. Ne pitaj kako, ali tako je. Sonja i ja nismo nikada pogledali unazad. Pogled nam je bio uperen samo u sutra, u bolji i ljepši Hrvatski glas Berlin.
Glupo je sada govoriti šta bi bilo da smo poslušali bezbrojne savjetnike koji su nam pokušali uzeti kormilo iz ruku. Što se tehnike tiče poslušali smo savjete, a neke i primjenili. Ali što se sadržaja tiče tu smo ostali šturi. Ne želim time reći da nam je takav i sadržaj, ali nismo si dali soliti pamet.
Nastala je tako jedna suradnja na slijepo. Oboje donosimo samostalno odluke. Istina …često razgovaramo, ali često smo prisiljeni postaviti neki prilog na svoju ruku. Događalo se da to nije baš uvijek naišlo na oduševljenje druge strane, ali nismo zbog toga klonuli.
–Pa kako to kod vas uopće funkcionira? Pita poznanik nedavno.
Ne znam ni sam. Znam samo da u Sonji imam kolegicu koja ima isti cilj pred očima …otvoriti svijet svima koji nas prate. Uz pomoć dragih suradnika, koji nam se u proteklih 21 mjesec priključiše, nastaje svakim danom novi sadržaj. I novi biseri koje sada još ne prepoznajemo, ali za koje znamo da ih sigurno imamo.
-Želja mi je naše priloge učiniti malo dugoročnijim nego što je to u novinama moguće …rekla je Sonja tada u mikrofon Hrvatskog radija. E pa draga kolegice mogu ti reći da si u potpunosti uspjela. Nekima si produžila život dva-tri dana, nekima skoro dvije godine, a od nekih si napravila dragulje sa trajnom vrijednosti. Ni sam nisam mogao vjerovati da će netko danas čitati naše priloge od prije godinu dana i više. Google analytics to bolje zna. Svakim danom pokaže posjećene priloge, pa se i mi znamo ravnati što čitatelji traže.
-Ništa nije starije od jučerašnjih novina …govorio je moj stari urednik. E pa dragi kolega nisi bio u pravu! Dobro …tada još nije postojao „Hrvatski glas Berlin“ koji te je mogao uvjeriti u suprotno.
Nemojte pomisliti da smo stali, da nemamo više ideja, da smo umorni… Dosadašnji uspjeh nam samo kazuje da smo na dobro putu. Ovo je bio samo kratki osvrt da se ne zaboravi kako je priča pod naslovom „Hrvatski glas Berlin“ uopće počela.
Do sada su na našem glasilu objavljena 1454 priloga, a 1472 puta ste vi komentirali. Toliko priloga nastalo je zahvaljujući brojnim i vjernim suradnicima, kojima se ovim zahvaljujemo i u vaše ime.
Možda naša Sonja Breljak i Emil Cipar izmisli još nešto! Sa obzirom da se je već nekoliko internetski stranica..ugasilo u kojima sam i sam bio prisutan.. neke pojedine su se i zamrznule..vjerojatno..ne.. radi mene..već radi stručnosti i znanja u informatici i društvu..To ne znači da sam osobno pametniji ali sam duže izdržao u potrazi za nečim nvim stabilnijim i jačim..na relaciji “Domovina ..Dijaspora i njezino iseljeništvo.. koje uvjek kako se vidi forsiram jer je ono dodatna alternativa na hrvatskoj društvenoj i gospodarskoj grani. Lutajući ovako od stranice do stranice ima i tu neki svojevrsni iskustva. Teško mi de je ubrojiti… Read more »
Poštovana Marija Matijašević
i sam rado čitam vaša pisma o vašim aktivostima u Vašem dragom i meni Strušcu.Svi nemožemo biti u njemu.. ima nas po svim krajevima Hrvatske, Evrope i Svijeta pa su ovakova pisma dobro došla..nama svima.
Još bi ljepše bilo da ih još više ima i iz drugi Hrvatski gradova,sela i mjesta.
“Dragi moj hrvatskiglas-berlin! Pročitala sam štivo gospodina Cipara, pa eto moram komentirati. Kako sam si doma ostavila naočale za PC, nemojte mi zamjeriti, na malim greškama.Tako sam ponosna, da sam i ja Vaš “član” od samog početka. Bila je to jedna pjesmica od mene, i jako sam na to ponosna, da sam bila među prvima. Blog sam prihvatila od samog početka, bila je to prava zamisao u pravo vrijeme. Puno pogodak. Pružila sam ga svakome, koga sam poznala, od Čikaga do Strušca. Svi imaju samo pohvale za njega. Vama dvoma, gospođi Sonji i gospodinu Ciparu, svake pohvale, pa nije to… Read more »
ja bi reko ma kakova hvala,
ajde.. ajde.. idemo dalje poštovana Sonja Breljak i Emil Ciper ako malo zapne uključite svog vjernog.. ćuku.
lp-jm