Napisao: Arsen Dedić
Ne daj se Ines, ne daj se godinama moja Ines.
Drukčijim pokretima i navikama,
jer još ti je soba topla, prijatan raspored
i rijetki predmeti…
Imala si više ukusa od mene
tvoja soba… divota
Gazdarica ti je u bolnici
uvijek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama, po poklonima,
pratila me sljedećeg jutra oko 9 do stanice
i ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
kao list niz jednu Beogradsku padinu.
U večernjem sam odijelu, i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines.
Dugo je pripremano naše poznanstvo
i onda slučajno uz vruću rakiju i sa svega nekoliko rečenica loše prikrivena želja
tvoj način gospođe i obrazi seljanke
prostakušo i plemkinjo moja…
A tvoje grudi, krevet i moja soba obješena u zraku kao narandža, kao narandžasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
proleterskih brigada trideset i devet
kod Krković.
Pokisla ulica od prozora dalje
i šum predvečernjih tramvaja…
Lijepi trenutci nostalgije, ljubavi i siromaštva,
Upotreba zajedničke kupaonice
i molim vas ako me tko traži…
Ne daj se Ines
Evo me ustajem tek da okrenem ploču
da li je to nepristojno u ovakvom času, Mozart, Requiem, Agnus Dei,
Meni je ipak najdraži početak…
raspolažem s još milion nježnih i bezobraznih trenutaka naše mladosti,
koja nas pred vlastitim očima
vara, krade i napušta,
Ne daj se Ines.
Poderi pozivnicu,
otkaži večeru, prevari muža odlazeći da se počešljaš u nekom boljem hotelu…
Dodirni me ispod stola koljenom,
generacijo moja, ljubavnice.
Znam da će jos biti mladoti, ali ne više ovakve u prosjeku tisuću devetsto trideset osma, ja neću imati s kim ostati mlad, ako svi ostarite, i ta će mi mladost teško pasti, a bit će ipak da ste vi u pravu jer sam sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno A ponovo počinje kiša, kao što već
kišni listopad, na otocima more od olova
i nebo od borova, udaljeni glasovi koji se mješaju glas majke, prijatelja, kćeri , ljubavnice, roda, brata …
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
i nestale svjetlastom bjelinom, još malo šetnje uz more i gotovo
Ne daj se Ines…
Dobra “stara” vjecna Ines
Nema veze Requiem. Ni da nas mladost ” vara”. Zato se ne bojim za Ines. Arsen joj je podario vjecnost. … Uz more i gotovo…