Danas u Hrvatskoj, osim u dalmatinskim županijama, počinje nova školska godina. Udžbenici i radne bilježnice su kupljene a nove torbe, traperice i tenisice kako kod koga …ovisno o dubini ili plićaku roditeljskoga džepa. Iako nemam u kući đaka veselim se početku nove školske godine najviše zbog toga kaj me svako jutro djeca iz susjedstva pozdravljaju sa: dobro jutro sused, dobro jutro “rista” ili dobro jutro gospon Ivek kaj je znak dobroga odgoja.
Posebno sam se sprijateljil s malim Markom koji mi je zbog pjegavoga lica i klempavih ušiju od prvoga dana postal simpa pa se stoga sasvim “locker” spominamo i oslovljavamo sa “rista” i “kinfa”. Kada svako jutro s prozora ili dvorišta promatram tu dječju, veselu povorku kod mnogih primjećujem težak korak kak da se nakon težačkoga posla na večer vraćaju svojim kućama.
Nekaj ni v redu s tom djecom …kak buju hodali za dvadeset godina kad s osam ili deset jedva vlečeju noge po asfaltu? Onda sam se setil da sam pred neki dan na telki gledal i slušal jednu baku koja se žali na preteške torbe svojih unuka koji nakon nastave dojdeju tak umorni doma kao da su cijeli dan žito želi. Baka nije bila lijena pa je uzela olovku u ruke, izvagala svaku školsku knjigu, bilježnice i ostali školski pribor pa je izračunala da zajedno sa torbom ili ruksakom sve skupa teži 5 kg kaj je previše za učenike prvih razreda koji prosječno teže 25 kilograma.
To znači da dijete svaki “radni”dan nosi petinu svoje težine. Uspredbe radi to bi značilo kao da jedna žena od 60 kilograma kad ide na posel nosi torbu od 12 kilograma ili jedan muškarac od 80 kg svaki dan u ruksaku nosi 16 kilograma. Neki stručnjaci smatraju da su i preteške torbe jedan od razloga mnogih izostanaka (markiranja) s nastave, ali i nepravilnoga tjelesnog razvoja djece.
Mnogi roditelji pitaju se zbog čega postoji raspored sati, zar učitelji ne mogu na kraju nastave reći koje knjige treba sutradan ponijeti sa sobom kako djeca ne bi nosila zbilja pretešku torbu i od malena išla teškim, umornim korakom. Brižna baka tražila je od ministra obrazovanja da se zauzme za to da djeca ne nose svaki dan sve knjige, ali odgovor još nije dobila a nova školska godina je počela.
Ovih dana na svim tv-kanalima vrti se spot “Poštujte naše znakove” tj. molba svima koju sudjeluju u prometu da neka paze na školarce od kojih se mnogi po prvi puta nađu sami na pješačkim prelazima. Ali, ta dječja zamolba može se odnositi i na preteške torbe pa bi se isto tako moglo reči …poštujte naša dječja, nejaka leđa!!!
Kad smo već kod škole treba spomenuti problem seksualnog odgoja u osnovnim školama tj. njegovog neuvođenja pa djeca i ove godine neće saznati ništa o spolnosti i vjerovat će da ih je donijela roda iz Čigoča. Kaj god!
Svi mi, pa tako i školarci, s posebnim simpatijama gledamo naše poštare kak svakodnevno nose teške torbe i uvijek su veseli i spremni na šalu. Njihov posao je težak i odgovoran a da bi ga lakše mogli obavljati potrebno je uz zdravlje i dobru kondiciju uz to imati i prikadnu odjeću i obuću. Dok je to u uređenim državama već odavna riješeno kod nas problem nabavke ljetne odjeće i obuće još nije skinut s dnevnoga reda a jesen je pred vratima. Izgleda da se hrvatska pošta ne ravna po godišnjem dobu a ako se tak nastavi nebi nas čudilo kad bi naši poštari božićne čestitke dostavljali obučeni u bermude i sandale.
Republički sindikat radnika najavljuje velike prosvjede diljem zemlje ako do 15.listopada vrijedni poštari ne dobiju ljetne garniture odjeće i obuće. Sindikalci isto kasne, ali oni sigurno ne nose teške torbe pa ih baš briga kaj poštari u srpnju hodaju u čizmicama kao da su na nekakvoj modnoj reviji a ne na teškom i odgovornom poslu.
Guverner HNB Rohatinski nema problem s ljetnim cipelama, ali njega more druge brige. Naime, odkako su novine objavile vijest da je njegova supruga svoju malu firmu prodala bogatašu Todoriću, popularni Roha nemirno spava i brani se od optužbi da HNB ne provodi dobru monetarnu politiku jer kakti pogoduje velikim tvrtkama poput Agrokora, čiji je vlasnik multimilijuner Todorić. Baš mi je žal mojega susjeda Rohe, jer nedavno ga za ruku ugrizel vlastiti pas a sad mu dojučerašnji obožavatelji kopaju jamu i tjeraju ga da se politički angažira na predstoječim parlamentarnim izborima. Ako izađe u utrku za Sabor, popularni Roha će morati podnijeti ostavku na svoju dužnost u monetarnoj vlasti kaj bi svakak obradovalo sve one koji se zalažu za to da se devizne rezerve upotrijebe za sve veću zaduženost zemlje. Ja bih, sa svoje strane, preporučio Rohatinskom neka pusti politiku a ostane tamo gdje je stručan i kompetentan.
Mnogi u politici ne mogu se pomiriti s činjenicom da je guverner Rohatinski, nakon predsjednika Josipovića, najpopularnija osoba u Hrvatskoj pa mu žele u svakoj prigodi zapapriti i zasoliti. Kad smo već kod soli, tog vrlo važnog začina, mnogi liječnici i prehrambeni stručnjaci tvrde da se dnevno ne bi smjelo pojesti više od pet grama soli, a da Hrvati dnevno u prosjeku pojedu 10 do 15 grama kaj je poražavajuća činjenica za naše zdravlje. Možda je još važnija vijest da ljudi koji jedu preslanu hranu u starijoj dobi dožive brži mentalni pad pa mi je sad jasnije zbog čega neki političari ništa ne znaju ili se ne sjećaju kaj je delal njihov idol i pajdaš dr. Ivo. Kaj god!
Znači, postojala je objektivna opasnost da mnogi koji preslano jedu zaborave Herr Flicka alias dr. Pašalića koji se iznenada pojavio na sceni rekavši da će podnijeti zahtjev za saborsku mirovinu. Nakon političke karijere prebacil se u građevinu pa je zbog neprodanih stanova u gubicima a saborska mirovina od 12.000 kuna je sigurna i doživotna. Savjetničko mjesto ga ne zanima jer prošla su vremena kad je imal sve pod kontrolom a prislušni aparati nisu bili tak sofisticirani kak su danas. Dobra, stara vremena Herr Flick!
Na kraju današnje kolumne svakak moram spomenuti da je jedan od najvažnijih političkih i kulturnih događaja ovoga ljeta dolazak splitskoga gradonačelnika Željka Keruma na koncert Beogradske filharmonije u Dubrovniku. Da se ne bi puno zamaral oko izvođenja Bramsa, Mendelsona i Mocarta išel je na sigurno i nakon izvedbe zaključil… “ko pjeva zlo ne misli”. Nakon takve izjave svim kritičarima njegove kulturne politike mora biti jasno zakaj je Duško Mucalo ravnatelj HNK u Splitu.
Kaj god!
Primjedba uredništva: Za sve koji zagrebačkog govora nisu vični, pojašnjavamo značenje pojmova “rista” i “kinfa”. Ili još bolje …ne pojašnjavamo nego savjetujemo ponavljati ove riječi bez pauze između …ristaristaristarista… i kinfakinfakinfakinfa… pa možda padne kliker!
Na kraju današnje kolumne svakak moram spomenuti da je jedan od najvažnijih političkih i kulturnih događaja ovoga ljeta dolazak splitskoga gradonačelnika Željka Keruma na koncert Beogradske filharmonije u Dubrovniku. Da se ne bi puno zamaral oko izvođenja Bramsa, Mendelsona i Mocarta išel je na sigurno i nakon izvedbe zaključil… “ko pjeva zlo ne misli”. Nakon takve izjave svim kritičarima njegove kulturne politike mora biti jasno zakaj je Duško Mucalo ravnatelj HNK u Splitu.
Hahaha Poštovani Ivek Milčec
Želim samo nadovezati ne smije se zaboraviti..za razliko od Keruma i Mucala..pa i srpski pobunjenici su svašta svirali i pjevali..dokle su Hrvatsku razarali..
Piše:Ivek Milčec
Kad smo već kod škole treba spomenuti problem seksualnog odgoja u osnovnim školama tj. njegovog neuvođenja pa djeca i ove godine neće saznati ništa o spolnosti i vjerovat će da ih je donijela roda iz Čigoča. Kaj god!
———————————-
Poštovani Ivek Milčec
Osobno ne mogu vjerovati a vjerujem vam …ovo je stvarno..paradoks od paradoksa..da djeca u hrvatskim školama još uvjek nemaju nastavu o spolnosti Tko to dosad nije uveo trebalo bi ga kazniti. Znadu li uopće oni u socijalnoj politici … koliko tegobe nanose djec .i..mogla bi to danas sutra i njihova vlastita biti.
Djeca su nam najveće blago..i bogdatstvo..koje nam je potrebno..paziti svostrano poput u prometu.
Poštovani Ivek Milčec
Da sa djecom danas nije baš ni lahko..teške torbe..
za razliko.. od nas nekada..koji smo nosili jednu bilježnicu za par predmeta..a knjigu smo prepisivali..od one djece koji su je posjedovali..
i sve jedno se je od nas očekivalo.. da kući donesemo peticu…a raspored smo dobili tijedno..koliko se sjećam morali smo ga prepisati sa školske..table neki bi rekli ploče..ili kak god..se to hrvatski veli.