Nazočan ili prisutan

MALI JEZIČNI SAVJETI
Časopis Jezik

Upotreba riječi prisutan i nazočan ovisna je o našem osobnom izboru, obje su riječi pravilne i jezičnomu sustavu sukladne.

Isto tako birati možemo i između prisutnost i nazočnost, ali izbora nema kada je riječ o prisutnosti iprisustvu – valja nam izabrati prisutnost jer prisustvo ne pripada hrvatskomu jezičnomu tvorbenomu sustavu.

Razlike između prisutan, prisutnost i nazočan, nazočnost valja nam ponajprije potražiti u bivšem protuhrvatskom političkom ozračju jer je baš ono zaslužno što je riječima nazočan, nazočnost kao starijim i valjanim hrvatskim riječima, upotreba zamrla tijekom 20. st. Prema tomu, usuprot nekim mišljenjima, nazočan i nazočnost ne pripadaju nikakvomu novohrvatskomu jeziku, nego onim našim valjanim riječima koje su tijekom 20. st. bile protjerivane.

Riječi su se nazočan, nazočnost upotrebno proširile u posljednjih dvadesetak godina, toliko da već potiskuju prisutan, prisutnost i prisustvovati. Poglavito je posljednja riječ, prisustovati, metom jezičnih čistunaca jer se općenito smatra da je prisustvovati običnije za srpski jezik, a da u hrvatskom valja upotrijebiti: biti, biti prisutan, biti nazočan, pribivati. Primjerice, u rečenici: Prisustvovao je na sastanku – valja upotrijebiti bio je, bio je prisutan, bio je nazočan, pribivao je: Bio je na sastanku, Bio je prisutan na sastanku, Bio je nazočan na sastanku, Pribivao je na sastanku. Koju ćemo od navedenih mogućnosti upotrijebiti, opet će ovisiti o našem osobnom izboru.

Naš se osobni izbor proširuje još jednom riječju –  glagolom nazočiti, pa bi naša rečenica mogla glasiti i ovako: Nazočio je sastanku. Nazočiti je stari hrvatski glagol. Potvrda je tomu i njegova upotreba u gradišćanskom govoru, starom hrvatskom govoru koji je sačuvao izrazita hrvatska obilježja još iz predturskoga razdoblja.

Osim svoje starine koja mu daje tradicijsko normativno uporište, glagol nazočiti dobro je jezično usustavljen pa mu ni s toga gledišta nema zaprjeke za upotrebu.

Savjet napisala: Sanda Ham