20 GODINA POSLIJE

KAJ GOD!
piše: Ivek Milčec
Proslava velikoga državnog praznika Dana državnosti, 20 godina hrvatske neovisnosti potvrdila je, ne znam već po koji put, nesklad između Pantovčaka i Banskih dvora što dodatno iritira ovaj napaćeni narod koji u znak protesta ni ovoga puta nije izvjesio hrvatske zastave tj. nije ih bilo u onolikome broju koliko bi ih moralo u jednoj normalnoj državi biti. Tjednima su trajala prepucavanja između Kosorove i Josipovića gdje i kako obilježiti jedan od najznačajnijih datuma u novijoj hrvatskoj povijesti pa se odlučilo da će svečanoj sjednici Vlade i misi za Domovinu nazočiti Predsjednik, premijerka i ministri a nakon toga …kud koji mili moji!
Dva koncerta, jedan u Vukovaru a drugi u Zagrebu organizirana su, uglavnom, za goste i podobne stranačke “vojnike” što je najviše došlo do izražaja u gradu -heroju na Dunavu gdje su, zbog skorašnjih izbora, premijerka i njezini doglavnici bili u fokusu svih zbivanja.
Ako se zbog taštine, uskostranačkih interesa i narcisoidnosti vodeći ljudi naše države nisu mogli dogovoriti, trebali su se ugledati na naše susjede Slovence gdje su Vlada i Predsjednik države zajednički priredili svečanu proslavu 20- godišnjice slovenske državnosti uz nazočnost predsjednika susjednih zemalja.
Poznato je da tihi rat i netrpeljivost između Pantovčaka i Banskih dvora traje od samoga početka Josipovićevog predsjedničkog mandata jer u vladajućem HDZ – u ne mogu nikako preboljeti poraze na izborima za državnoga poglavara od 2000. godine do sada.
Umjesto da najuže surađuju u interesu naroda i države svako malo frcne po koja iskra koja itekako škodi svima nama i stvara lošu sliku o Hrvatskoj i njezinim političarima u svijetu. Premijerka Kosor ne bi smjela samo sebi i svojoj stranci pripisivati zasluge za završetak pregovora s EU jer su Predsjednik Josipović, ali i oporba lobirali i na svoj način pomogli ostvarenju zajedničkog cilja – ulasku Hrvatske 1. srpnja 2013. u punopravno članstvo EU.
Kosorova, kao imenovana premijerka, ne bi trebala biti toliko sigurna da će baš ona potpisati pristupni Ugovor. U konačnici nije niti važno tko će potpisati taj dokument jer puno je važnije da se, nakon šestogodišnjih teških pregovora konačno potpiše. Naš političari jako se teško odriču one „samo svoju sliku ljubim”! Kaj god!
Da se nalazimo duboko u izbornoj godini vidi se i po tome da je povodom 20- godišnjice hrvatske neovisnosti Hrvatski sabor, a ne Vlada, trebao održati svečanu sjednicu jer su se prije dvadeset godina sve ključne odluke donosile u njemu a ne u Banskim dvorima!
Možda se svečanost nije održala zbog marginaliziranog i politički otpisanog Sanaderovog prijatelja i predsjednika Sabora, Luke Bebića? Osim toga u saborskim klupama ne bi bio toliko uočljiv sada već čuveni “Jaca-broš” pa se svečana sjednica morala održati tamo gdje će stalno biti u fokusu tv-kamera!
I Josipović je dobio zasluženu Tadićevu pljusku koji je umjesto dolaska na svečani koncert u Zagrebu dan kasnije na Pupovčev poziv došao u nekadašnji ustaški logor Jadovno. Ah ta srpska politika, uvijek nas predribla i natjera da si zabijemo-autogol!
Duboko sam uvjeren da smo svi mi, domovinstvo i izvandomovinstvo, toga 25. lipnja 1991. – dok se u Saboru proglašavala neovisnost i odcjepljenje od srboslavije – čvrsto vjerovali da dolazi vrijeme ekonomskog, moralnog i duhovnog procvata za sve građane naše zemlje.
Da nam je tada netko rekao da će prije nas u EU: Rumunji, Bugari, Ciprani, Slovaci i Latvijci rekli bismo da taj nije čist u glavi jer smo od svih tih država, osim Slovenije, bili razvijeniji i napredniji.
U dva desetljeća postali smo od solidno razvijene europske države, država nezadovoljnih, slaboplaćenih i nezaposlenih građana kojoj se, zbog velikih korupcijskih i kriminalnih afera tek sada pruža šansa da se dokaže kao istinska pravna i demokratska država u kojoj se poštivaju ljudska prava i pravo različitost.
Ulazak u Europsku uniju je prilika, pogotovo za mlade, da 30 -godišnjica samostalnosti bude dočekana u boljoj atmosferi s više kuna u džepu i većim brojem zastava na pročeljima naših kuća i državnih institucija!