Dajana Sabo
Danas ću ti pokloniti još jednu svijeću, manje-više jednako
izblijedjelu, možda samo na čas zatitra drugačijim tonom
pa da na trenutak pomislim da si to bila ti,
da se možda danas pomirim sa svime što se događa
oko mene i u meni,
nejednakim tonovima tog običnog plamena čiji odbljesak
pleše tu na mojem zidu,
umara ta pomisao da ti poklanjam zarobljenu svjetlost
koja bi te trebala voditi, možda ne želim da te išta vodi,
možda ne želim da odeš
Danas ću ti pokloniti još jednu misao, manje-više jednako
uvenulu, možda samo na čas zamiriše drugačijim prizvukom
pa da na trenutak shvatim da to nisi ti,
da se možda danas uhvatim kako ne želim priznati da te nema,
nejednakim melodijama i dalje se vijori ta uspomena,
pjeva tu u mojem srcu
Danas ću ti pokloniti još jedan uzdah prije nego sve tuge bacim
u bezdan jer tu ima više boja nego što si mogu predočiti i
možda priznam ovaj put da te više ne želim držati u crnoj
pa da na trenutak odlučim da će tako uvijek biti,
ja ću te tražiti u tami, ali ti ćeš biti svjetlost
možda danas ta svijeća bude gorjela malo duže nego inače jer
možda samo danas te namjerno odlučim zaboraviti zato što
nikada nisam ni voljela paliti svijeće