Marijana Dokoza
Miris dogorjele svijeće
Ugasila se zvijezda danja
Osjećam oči, usne, dah,
Opijena od uspomena.
U sobi praznoj iščekujem dolazak njegov
Gdje je zemlja moja?
Zaboravih sve do njegovog pogleda
Nisam znala, mislila sam da znam
Sada više ne poznajem
prolazne mladosti, prolazne prijatelje
Vratio se starac s početka života
Mislila sam da će me upoznati.
Po obrazu sam pustila rumenu noć
Svadljiva ćud dopustila nije strpljenje
Niti hodati znala nisam
Smiluj mi se, milostivi
Mamurluk otjeraj smješeći se oproštaju
Mlada sam znadem, no ipak
Podaj mi razum shvatljivi
kako bih se opet opijala skladom
Nad snovima više ne mogu plakati
Milostivi!
Subscribe
0 Comments