FULAO SAM

MALI JEZIČNI SAVJETI
Časopis Jezik

Danas, a nedjelja je, zvoni mi mobitel. Pogledam – 15,40, nepoznat broj. Tko li zove u to doba nedjeljom? Pomislim, naravno, na najgore i smjesta se javim; zašto bi me tko zvao u to doba da nije što neodgodivo.

–  Dobar dan, zovem iz B-neta – ispali mlađi muški glas. Vrlo jasno, glasno i odrješito, očito službeno.

Iza toga glasa sigurno stoji kakav mladi sposobni menadžer, pomislim, taj ne zna za odmor, radi i nedjeljom. Ali ja znam za odmor, ne zovite me nedjeljom poslije ručka! Postoji i nešto što se zove pristojnost, a ne samo zarada.

Nisam stigla ni odzdraviti, ni progovoriti, a sposobni glas nastavlja

–  Molim gospodina Miočića!

–  Ovdje nema gospodina Miočića, pogriješili ste broj.

–  Nema? Auuuu, fulao sam broj – i prekine vezu.

I što sad tu ne valja, osim da B-net gnjavi i nedjeljom? To što mladi menadžer ne zna da se službeno ne može reći fulao sam, nego pogriješio sam. Ne zna razliku između razgovornoga jezika i književnoga jezika. Naučio je reći dobar dan i ime svoje tvrtke, ali dalje nije išlo, razlikovati književni jezik od razgovornoga – to nije naučio.

U svakom slučaju, mnogo ih je koji smatraju da će njihov razgovor biti opušten ili uspješan (poglavito ako vam žele nešto prodati) ako vam kažu da su zabrijali, fulali, da su kul, da su se zeznili (osim što bi trebalo zeznuli, to je i psovka), da su na faksu… kao mi smo otkačeni i uspješni – tu vam poruku pokušavaju prodati. Smatraju da su vam, kao sugovorniku, bliži ako tako govore – pa ne, samo su jezično nekulturni, a uz to vrijeđaju i sugovornika – nismo svi na niskim jezičnim granama da nam u službenim razgovorima trebaju fulanja, zabrijavanja, zezanja, foliranja i kuliranja.

Savjet napisala: Sanda Ham