NA GREŠKAMA SE (NE) UČI

TRN U OKU
piše: Mrko Omrčen
Nećemo “Jugosferu“ , jer ne želimo ponavljati greške iz prošlosti. (Jadranka Kosor)

S jedne strane, što se tiče društvenog uređenja i političkog sustava u RH, monopolističke političke elite sabrane u HDZ-u i SDP-u zatvorile su se u prošlost, žive svoj život u prošlosti i drže narod u prošlosti, jer su autoritativni sustav iz bivše totalitarne države prenijeli u novostvorenu hrvatsku državu.

S druge strane su prekinuli dublje veze s hrvatskom prošlošću i umjesto da iz nje uče i na njoj dalje grade oni ponavljaju greške , što potvrđuje pravilo , da je svatko tko negira iskustva iz prošlosti osuđen na ponavljanje grešaka iz nje.

Te greške danas su izražene u novim lutanjima, doduše ne toliko lutanjima u magli sveslavenstva i  jugoslavenstva, već  lutanjima u magli još kobnijeg europejstva.

Današnje lutanje novo je političko zastranjivanje uzrokovano i negiranjem iskustava iz prošlosti, iskustava  koja govore da smo stoljećima bili robljem i prisiljavani živjeti u stalnim nesrećama u prvome redu iz razloga, jer su na čelu naroda bile skupine koje su radile na štetu naroda i na štetu hrvatskih interesa, odnosno, jer je ideologija tih skupina bila, između ostalog, i ideologija osobnih uspjeha. Ta i takva ideologija je i dovodila do znatnih osobnih uspjeha, ali i do činjenice da je u tim i takvim idejama i linijama hrvatski narod uvijek ostajao bez slobode.

U stalnim nesrećama se živjelo, jer  su te skupine negirale ideju o sebi-o nama zbog svakakvih razloga o potrebi zajedništva s drugim narodima. Umjesto da su jačale hrvatsku državnu ideju o slobodi i nezavisnosti te skupine su jačale idejno-političko poltronstvo i idejno-politički oportunizam u kojim idejama su ostvarivali svoje bolesne ambicije uz istodobno izigravanje i žrtvovanje narodne slobode i narodne ideje o slobodi. To su bitni razlozi da je Hrvatska stoljećima, umjesto stabilne i jake države, bila mentalna i stvarna provincija Beča, Pešte i Beograda.

I iz tog razloga kolonijalizam i ropstvo je odlika naše prošlosti, a vjerojatno će to biti i odlika naše budućnosti, jer kako smo to bili jučer , po određeno i jasno izraženom mišljenju naših vlastitih idejno-političkih oportunista i poltrona tj. naših vlastitih zabluda- po Strosmayeru, Supilu, Trumbiću, Mačeku, Titu, koji nisu, kad su stvarali Jugoslavije, htjeli shvatiti i priznati da se radi o običnom zločinu, tako ćemo sutra, ili već jesmo, to biti po određeno i jasno izraženom mišljenju naših današnjih zabluda- po Bozaniću, Šeksu, Jandrokoviću, Kosorici, Pusićki, Milanoviću, Josipoviću, Čačiću, koji negiraju iskustva iz prošlosti, ne uče na greškama i ne žele shvatiti i priznati da je stvaranje novog okvira obični zločin.

Zločin iz razloga, jer Hrvati, i ne samo oni, u tom okviru, u kojem su mnoge zemlje nositelji imperijalizma, neće moći izgraditi i očuvati svoju slobodu, osobito to neće Hrvati u okviru i krugu sa Austrijom, Mađarskom i Srbijom koje su oduvijek bile nositelji nacionalističkog imperijalizma od kojeg nisu i neće odustati.

Samo jedna stabilna, slobodna i nezavisna hrvatska država može neutralizirati i prisiliti te nacionalističke imperijalizme da se okane svog imperijalizma, kako onog rasnog, ideološkog i zemljopisnog, tako i onog ekonomskog pogleda koji je trenutno  na djelu osobito kad su Austrija i Mađarska u pitanju.

Ovi potonji su, osim svog imperijalizma, oduvijek bili  i nositelji prljavih kombinacija latinizma na Jugu i germanizma na Sjeveru , koji danas pod krinkom Zapadne civilizacije i “napretka“  i idejom o jedinstvenoj Europi  vide novu priliku za prodor na ta područja kako bi ostvarili političku, kulturnu i ekonomsku dominaciju i moć.

Na osnovu iskustava iz prošlosti tj grešaka na kojima se ništa nije naučilo može se sa sigurnošću ustvrditi kako će EU biti afirmacija zapadnih imperijalizama baš kao što je Jugoslavija bila afirmacija Srbije i srpskog imperijalizma.

Može se ustvrditi da ćemo jednako tako kao što smo iz Austro-Ugarskog zatvora prešli u jugoslavenski iz istog prijeći u novi, a pitanje čijom ćemo kolonijom i provincijom postati opet ovisi o odabiru današnjih oportunističko-ideoloških skupina, baš kao što je to i u prošlosti ovisilo.

Novi okvir njima je ujedno i jedini način da očuvaju svoje pozicije, jer nakon svih pljački, prevara i obmana u periodu hrvatske nezavisnosti te pozicije mogu im očuvati jedino europski moćnici čijim interesima služe i čijim interesima prodaju Hrvatsku uz istodobno izigravanje i žrtvovanje narodne slobode i narodne ideje o slobodi.

Većini njih, koji su do jučer bili nositelji jugoslavenstva, i nije bilo mjesta na čelu naroda i države. Mjesto im je bilo u bolnici ili pred sudom ( kad bi bilo pravednog, slobodnog i nezavisnog suda) zbog širenja i pola stoljeća obrane ideja o uništavanju naroda, ali i zbog konkretnog uništavanja.

Ove nove današnje ideje vode k istome. Ideja o jednoj jedinstvenoj Europi predstavlja jedan privlačni zastor iza kojeg su zamaskirani svi oblici nasilja. Predstavlja zastor iza kojeg stoji sloboda, red, mir, jedinstvo i ravnopravnost jednog barbarstva, nasilja, nadmoći i dominacije. Jugoslavija je bila i predstavljala je isječak ujedinjene Europe koja kao takva prema tome može ostvariti samo novu diktaturu, monolitnost i zločin, a nikako ravnopravnost.

Okvirna ujedinjenja ostvaruju neravnopravnost u njima drugi definiraju ravnopravnost, tu se radi o molećivoj ravnopravnosti. Jugoslavija je pokazala da ravnopravnosti među narodima nema na bazi pretpostavke bratstva među narodima. Jugoslavensko iskustvo pokazalo je da se ravnopravnost ostvaruje i stvara jedino na granicama zemalja, država, naroda.

Jedna lijepa, bratska, ravnopravna Europa je prema tome ponavljanje grešaka, a ponavljaju ih intelektualno siromašni i politički nerazumni, oni koji nasuprot životnom realizmu zastupaju jednu besmislenost i blesavost.

Kakva će ta naša sloboda i ravnopravnost biti pokazuje slučaj INA-e koji zorno govori kako vlada jedne još “suverene“ države ne smije donositi samostalne odluke koje bi zaštitile interese hrvatske države, već za te odluke i prije pristupanja okviru mora tražiti dopuštenje iz Bruxellesa.

Nekada su se takva dopuštenje tražila iz Beograda i pisalo se Josipu Brozu, a danas je razlika samo ta da se piše Jozi Barozi.

Kad je o INA-i riječ valja reći da je 2003 godine Mađarima prodano njenih 25% dionica za samo 505 milijuna dolara za puno manje novca nego što je INA vrijedila u to vrijeme. Po realnim analizama INA je tada vrijedila desetak puta više od procjene Ljube Jurčića koji je vrijednost INA-e tada procijenio na 4 milijarde dolara. Za tu štetu nitko nije odgovarao.

Vjerojatno na odgovornost nikada neće biti pozvane ni današnje ideološko-oportunističke skupine koje Hrvatima otvaraju novu tamnicu u kojoj će drugi biti graditelji njihove sudbine, dok im je Bog samima dao priliku da budu sami odgovorni graditelji svoje sudbine.

Ali za takvo što potrebna je pamet i mudrost koje očito nema kod današnjih predstavnika.

Oni nemaju mudrosti potrebne za ovu povijesnu situaciju, a nemaju je, jer nemaju straha Božjega, straha koji je početak spoznaje ( Izr 1,7) i jedinog straha koji ne vodi u ograničenost, obmanu, sputanost i frustriranost. Straha koji znači i koji jest poštovanje velike Božje ljubavi prema nama.

Kriza pameti i mudrosti kod hrvatskih predstavnika nije od danas. Svojedobno je Bogoslav Šulek o tome pisao, kako su Hrvatsku već u nekoliko povijesnih navrata iz vrlo opasne situacije spasile greške drugih, no nikako njihova vlastita mudrost.

Hoće li nas greške drugih spasiti i u ovoj povijesnoj situaciji ? Hoće, ali samo u slučaju ako drugi nisu na svojim greškama ništa naučili.