OD SVEG SRCA SVOGA

IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
Sonja Breljak
Bilo je to prilično davno, u vrijeme mojeg djetinjstva. Roditelji radili, brat i ja u školi. Rodbine s očeve strane po Bugojnu i u Sloveniji a s majčine na Kupresu i u Slavoniji. S vremena na vrijeme, negdje tamo oko Uskrsa ili Božića, bio bi pravi trenutak za napisati rodbini koju kartu, čestitku ili pismo. Dopalo bi to najprije nas školaraca. Obično bi mati dok šta radi po kući, diktirala a mi pisali. Onako …piši …dragi naši, kako ste nam vi ….mi smo dobro i zdravo što želimo  i vama od sveg srca svoga …Tako bi nekako započinjalo svako pismo. Potom bi se redale osobne ili obiteljske novosti, pa pola pisma pozdrava svima redom …eh, danas pisama takve sadržine sve manje. I ne pamtim kad poslah ili primih koje …onako istinski, pisano rukom. A nije da nema rodbine, prijatelja, novosti. Ima i pisama. Samo, promijenio im se put, način, forma i sadržiaj. Elektronika sve smanjila, zbližila, učinila bliskim, u sekundi dostupnim u svim dijelovima svijeta. A opet, s druge strane, osiromašila ga za jednu drugu formu i vrstu komunikacije. Poruke …ili pisma, stižu i dalje …skyp, sms, chat, email …nova je vrsta komuniciranja. I ova naša, na Hrvatskom Glasu Berlin, o toj je novoj formi ovisna. Da i ta komunikacija može biti ispunjena toplinom, primati puno i puno davati, dokaza je koliko voliš. Bilo je tu kod nas pisama iz raznih djelova svijeta, od poznatih i nepoznatih. Brojna su pretvorena u tekst s ilustracijom, neka su dobila čak i rubriku jer su dolazila često i u ravnomjernim razmacima, a bila uz to i kvalitetno napisana.
Neka su ostala u komentarima. Kako god, brojna su dotakla srca i duše mnogih čitatelja. Neka smo i sami inicirali uočavajući kako će njihov autor sve nas obogatiti spoznajama i napisanim. Tako smo primali pisma od Anje iz Sarajeva, Danijela iz Poljske, Laure iz Berlina …Onda smo putem pisama počeli pratiti našu Andreu. Čak iz daleke Južnoaričke Republike stizale nam vijesti iz prve ruke. Mi se radovali pismima. I čitateljima se kroz njih otkrivala nova dimenzija mogućeg, socijalnog angažamana mladih, novi svjetovi…
S pažnjom su mladi iz Franjevačke mladeži u Berlinu saslušali Andreina pisma iz Afrike, uživali u njenom angažmanu, uvjerenosti u učinjeno, spontanosti… Predivna bila, upravo osvježavajuća, mladenačka i topla večer o Andreinoj Africi. S uživanjem sam čitala Andrejin Pozdrav iz Južne Afrike i odgovor Berlina u obliku pisma naslova Pozdrav u Južnu Afriku. A ni tu pismima nije kraj. Razna nas svakodnevno sustižu. S njima Glas raste, širi se. I naše poimanje svijeta postaje drukčije. Takvom, drukčijem, dubljem i intenzivnijem poimanju nas i onih oko nas, vode nas i Pisma ukraden m ljudima iz pera Dražena Radmana. Duhom i ljubavlju prema Bogu su ispunjena. Ispunjavaju i one koji ih čitaju. Ah, kako pisma mogu taknuti dušu, učiniti zadovoljstvo, potaknuti dobro. S radošću pročitah i isporučih na nedavnoj promociji knjige „Brođani u Berlinu“, pisma potpore berlinskim Brođanima iz njihova Slavonskog Broda. Njihov pozitivan sadržaj, dostojanstvom  i ponosom su ispunili  prostor i vrijeme promocije. Pružena ruka. Primljena ruka.
Vratih se s promocije i zabave Brođana sretna da ima ljudi koji čine više nego moraju. I onih koji hvala znaju reći i onih koji hvala ne traže.
Noć je između subote na nedjelju. Sa zabave Brođana, naslova Slavonijo u srcu te nosim, stigli oko tri sata u noći. Srećom, vrijeme se upravo tu noć vraćalo jedan sat unazad. Pa eto malo dobitka i vremena za naspavati se. Prije nego se umorno dotakoh  postelje, otvaram strane Hrvatskog Glasa Berlin radi objave mogućih komentara čitatelja.
A tamo …već čeka jedno pismo, divno pismo koje dotiče do dna duše.
-Hvala vam svima !!! To meni puno znači da ste našli vremena pročitat moje tekstove, doći i slušati mene. Hvala vam puno. Naravno da je teško u ovome vremenu naći ljude koji čitaju i slušaju što neko hoće  da kaže. Kad se svako brine samo za sebe. Hvala vam za vaše lijepe riječi i podršku. Puno mi znače, vi to sebi ne možete zamisliti. Hvala!! Vaša  Andrea !!
Pišemo odgovor i kratko Andrejino pismo smještamo u Komentar tjedna. I  u srce. I Andrea je pisala od sveg srca svoga!