RASPRODAJA A NE OKUPACIJA

piše: Žarko Delač
Ponukan televizijskim prilogom emitiranim na Hrvatskoj televiziji posvećen turskim ulaganjima u Hrvatsku razgovarao sam s ljudima iz svoje okoline o toj temi. Naime potaknuo sam raspravu vezanu uz gospodarsku situaciju i eventualnu okupaciju  Hrvatske od strane stranih ulagača. Posebice iz Mađarske i Turske. Većina je bez nekog posebnog razmišljanja zaključila kako je riječ o smišljenoj strategiji i konačno ostvarenim povijesnim ciljevima i težnji. Ne slažući se s time smatram kako je osnovni uzrok u nama samima i osobito u pomanjkanju nacionalne svijesti i domoljublja te osobna pohlepa i novčani probitak pojedinaca.

Naime mnogi negoduju na Hrvatske bogataše i tajkuni jer iza njih stoji strani kapital ili su do bogatstva došli na čudan način. Vjerojatno u svemu tome ima pomalo istine.  Činjenica je kako smo se opredijelili za privatno, a ne društveno vlasništvo tako da je logično kako pojedinci moraju biti pri tome i tajkuni i bogataši. Ako su vlasnici Hrvati tada smo ljubomorni, ako su stranci tada nam je povrijeđen nacionalni ponos. Nikako da shvatimo kako na žalost živimo u vremenu u kojem novčarske institucije vode glavnu riječ i to ne samo kod nas nego u cijelom svijetu. Nema pri tome previše milosti i socijalne osjetljivosti što se pokušava zamaskirati uvođenjem društveno odgovornog poslovanja, elastičnijim radničkim dioničarstvom, brigom o okolišu i slično.

U Hrvatskoj, nakon korjenitih društvenih promjena provedenih tijekom  ratnih događanja, sigurno ima i bilo je puno pogrešaka. Najveća je nedostatak zajedničke strategije i konsenzusa oko najznačajnijih pitanja vezanih uz funkcioniranje i opstanak države. Prvenstveno mislim na olako prepuštanje obiteljskog zlata i srebra stranom kapitalu i bankama.

Proračunske rupe se i ovih dana  krpaju rasprodajom državne imovine bez obzira što je i taj resurs već skoro potrošen. I tu je sada ključno pitanje tko nas i zašto, te pod kojim uvjetima prodaje?!
Kako je moguće da je Gredelj koji je nedavno otvorio nove poslovne prostorije i na čijem je otvaranju bio i predsjednik države odjednom u stečaju?
Zbog čega se ide u prodaju 19% udjela INE? Zar će se na taj način spasiti hrvatsko gospodarstvo i država?

Zar nitko ne primjećuje kako je samo u središtu Osijeka zatvoreno 130 lokala, u Zagrebu tko zna koliko, a s druge strane u jednoj Banja Luci se traži poslovni prostor u gradu.

Vraćam se ponovno na misao kako je pomanjkanje nacionalnog osjećaja i brige za svoj narod, a zaokupljenost globalizacijom, internacionalizacijom i multikulturalnom suradnjom, naš osnovni problem. I kada to kaže običan čovjek, bez obzira na njegovu struku i zvanje kao što je to bilo u nedavnoj TV emisiji Nedjeljom u 2, podigne se velika bura i prašina. Daleko veća nego kada predsjednik naše vlade trči u dresu kluba jedne druge države!

Što nam to govori i kakve nam se time odašilju poruke?

Zaboravite na nacionalne osjećaje i gospodarstvo i razmišljajte o profitu i materijalnom bogatstvu a ne o tradicionalnim kršćanskim vrijednostima i tekovinama koji su nevažne. Jednakost spolova, lažna sloboda koja se manifestira i kroz dozvoljeno uživanje droga, a ne slobodom riječi, promocija istospolnih brakova,  zatiranje tradicionalnih vrijednosti i kulturne baštine …izgleda kako su naše glavne odrednice.

Sve do trenutka dok nas elementarne nepogode, ratovi ili slične katastrofe ne podsjete na osnovne ljudske vrijednosti, zajedništvo i čovjekoljublje.

A kada se situacija stabilizira ponovno na sve zaboravimo i krećemo dalje po starom. Pitanje je samo do kada i hoće li političari i oni koji vuku konce ljudskih sudbina konačno progledati i shvatiti bit i svrhu životnog ciklusa na zemlji?! Ili će nas kao i mnogo puta kroz povijest spasiti naša molitva i vjera te nesebična pomoć crkvenih institucija koje su i same izložene ljudskim slabostima i pošastima ovog vremena.

U to sam duboko uvjeren i siguran sam kako će vrijeme pokazati kako će sekularizacija koja nam se nameće sa zapada našeg kontinenta sigurno slomiti zube na našim prostorima.