Napisao: Emil Cipar
Glavni grad lijepe naše je Zagreb. Svi imamo neke uspomene vezane uz njega. Iako nije ni najveći ni najljepši …nama Hrvatima je ipak posebno drag. Kao magnet privlači nas, on je naša povijest, naša sadašnjost, naša budućnost…
A kako je Zagreb dobio ime? Zbog čega se zove tako kako se zove?
Postoji bezbroj tumačenja. Nama se najviše svidjelo ono opisano u romanu „Kći Lotrščaka“ Marije Jurić-Zagorke:
A u tornju kule na Dvercu spustila se noć. Mjesec zavirio u tajanstvene zidine, obasjao prastaro zvono i dvoje ljudi što stoje pod njim.
-Stara priča tako veli …priča Manduša svome mužu što je ovio ruke oko njezina struka …stara priča tako veli jer je tako bilo. Mladi ban, putujući gorom, ožedni i satrven, polumrtav, pade na tlo, kad spazi kraj vrela djevojku i upita ju:
-Tko si ti djevojko!
-Manda …odgovori ona.
-Man …dušo, zagrabi …propenta mladi ban. I ona zagrabi vrčem iz vrela, napoji bana i vrati mu snagu i život. On sagradi na brdu Griča grad sa sedam kula, učini Mandu svojom ženom i nazva ju Mandušom. Po njoj dobi vrelo ime, a grad prozove Zagrebom. I svake večeri kad odzvoni Lotrščak, digne se duh banice Manduše nad tornjevima grada Griča…
Manduša uhvati za uže, zvonce odjekne od mračnih zidina, Divljan ovije ruke oko vrata svoje žene i šapne:
-I ja okusih s tvojih usana sreću, ti si mi vratila život i snagu i radost života, Mandušo, banice moja slatka …pa joj cjelovima obaspe lice i rumene mlade usne.
A Gričani stali pa gledaju na vrh stare kule i šapću:
-Zvoni cikluš kao da se u kuli cjeliva s anđelima.
Prođoše vjekovi i pokopaše u zaborav davne stare dane i njihovu slavu, bol i ljepotu, ali ostade prastaro zvonce u drvenoj kuli. I kad padne noć, ječi zvono s prastare kule, ječi kao da priča čarobnu priču o Manduši zlatokosoj i postanku slavnog kraljevskog grada sa sedam kula.