KAKO NAM JE BILO: SHKM 2017. u Vukovaru – Dojmovi sudionika iz HKM Berlin
Kako početi?
Nama je jasno, da nismo bili u običnom slavonskom gradu, nego u gradu žrtve, u gradu simbola, u gradu heroja, u gradu ponosa, u gradu VUKOVARU! Kakav je to samo osjećaj …. dođeš u grad i vidiš vodotoranj, voziš se po ulicama pokraj prekrasnih ravnica i vidiš vodotoranj, hodaš po novoj šetnici pokraj Dunava i vidiš vodotoranj, izađeš iz crkve sv. Filipa i Jakova i vidiš vodotoranj! A tek naša zastava …. kako vijori, tako ponosno, tako napaćena, puna ljubavi, naša prekrasnu zastavu – naše nam jedine domovine Hrvatske! Pa se sjetiš šta je ovaj grad sve prošao radi te tako važne slobode naše Hrvatske … osjetiš silnu tugu, razmišljaš o braniteljima, jednostavno se naježiš i dođe ti da iz dubine duše zaplačeš … iznenada ti se pojavi osmijeh na licu, ali ne onaj lažni, nego onaj iskreni iz dubine tvoje duše, jer osjećaš u srcu jedan silan ponos …. grad je tu, ti si u gradu i grad je u tebi …. shvaćaš da si ti VUKOVAR, da si onaj koji čini grad ponosnim i da će od ovoga dana i velikim slovima biti urezana riječ VUKOVAR u tvome srcu.
Vili Igel, student elekrotehnike, 23 godine
________________________
Cijeli program susreta bio je savršen od prve do zadnje minute. Kroz spavanje u obiteljima u Vukovaru dobili smo priliku porazgovarati s ljudima i čuti priču njihove sudbine, što je bilo jako dirljivo.
Predavanja povjesničara Dr. Ante Nazora i pukovnika Mihaljevića bila su velika čast za nas. Kroz njih smo produbili svoje znanje i dobili jos veći uvid u cijeli rat. Poruka koju smo dobili u uvodu mise mladih u Zagrebu od pater Ike i branitelja Stipe Mlinarića jako me je potaknula i ne ide mi više iz glave “TURBO VO! “Budite TURBO VOD, kao što su branitelji bili u ratu!”
Branitelj Stipe nije pričao o strahotama rata koje je doživio u turbo vodu kao branitelj Vukovara, branitelj na Trpinskoj cesti. Mladi iz SKAC-a čitali su tekst branitelja Stipe, u kojemu je objasnio da je “fenomen Vukovar” bio moguć kroz “ludost, inat, drskost, mladost, ljubav, prijateljstvo, slogu i vjeru – kada imate ugrađeno u mlade ljude koji brane svoj grad dobijete 90 dana fanatične obrane od 1000 puta jačeg neprijatelja i kada padne grad vi ste pobjednici što je stvarno fenomen”. Pozvao nas je da i naša generacija bude “Turbo vod” u miru, da ništa nije nemoguće nama mladima ostvariti.
Klanjanje sa don Damirom je NEZABORAVNO! Još nikada u životu nisam osjećala Duha Svetoga tako snažno u sebi. Nešto me potaknulo što je neopisivo. Pjevanje uz glazbu Božje pobjede u crkvi nakon klanjanja bilo je također nešto jako posebno. Bilo je to za mene također nešto posebno, do sada nedoživljeno istinsko slavljenje Boga – mogu reći da je za mene to bila najbolja “party” na kojom sam ikad bila.
I na kraju: cijela naša ekipa iz Berlina bila mi je odlična, jako smo harmonirali. Hvala našem organizacijskom timu – bez njih ovo ništa ne bi doživjeli!
Marina Baćak, studentica turizma, 22 godine
_______________
Bio je to za mene treći doživljeni Susret Hrvatske katoličke mladeži, u gradu Heroja pokraj Dunava. I da, bio je jedinstven i nezaboravan, pun ugodnih susreta i dirljivih trenutaka. Počeo je, naime, time da smo kao grupa hodali onim stazama koje devedesetih godina bijahu značajne u obrani Vukovara: od Trpinjske ceste preko Memorijalnog centra Domovinskog rata pa sve do Ovčare gdje su molitva, šutnja i suze bile jače od svake riječi. Možda, kako Glavašević tada kaza, Vukovarcima prošlost bi razorena i ne imadoše više ništa. Možda njihovi domovi bijahu sravnjeni sa zemljom. Ali smognuše snage, podigoše grad i još dublje zaoraše korijene jer su vjerovali i do danas vjeruju u bolje sutra; jer su imali i imaju nadu u našega Krista, obnovitelja života. Tu nutarnju snagu, nadu i ljubav prema bratu čovjeku primjetih kod vukovarskih obitelji koje nas udomiše. Iako nas nisu poznavale, širom su otvorile vrata svojih domova i srdaca. Osjećaj prihvaćenosti i zajedništva produbio se i tijekom subotnjeg posljepodneva kada smo u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova uz brojne druge mlade sudjelovali na katehezi don Damira Stojića i misnom slavlju. No, klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu uz pjesme Božje pobjede je uistinu bio predokus raja. Bio je to susret sa živim Isusom, tajnom Njegove ljubavi i žrtve za nas. Nikada u životu nisam doživjela onoliku kišu milosti niti onako snažnu prisutnost Duha Svetoga kao te večeri.
Idući dan započeo je na Memorijalnom groblju odakle su se širili valovi mladih prema mjestu Euharistijskog slavlja. Duhovne kao i domoljubne pjesme orile su se ulicama Vukovara a mještani ne prestadoše pozdravljati nas i mahati nam. U središtu grada, gdje su nekada Vukovarci napuštali svoj grad u boli, tuzi i muci, toga dana je prolazila rijeka mladih pjevajući zajedno iz ljubavi prema Domovini i slaveći Božju pobjedu nad mrakom, pobjedu Kristove nade i mira – slika koja će vječno ostati urezana u mome srcu. Radost tijekom mise i veselje za vrijeme večernjeg koncerta stvorili su posebno zajedništvo. Zahvalna sam Bogu kao i našim voditeljima na tom nezaboravnom iskustvu jer mogu ponosno reći da sam dio snažne Hrvatske katoličke mladeži te da i ja, u svojoj malenosti, činim i oblikujem živu Kristovu crkvu.
_________________
SHKM u Vukovaru 2017. To je susret koji se nikad neće zaboraviti. Na ovom susretu sam vidjela u očima ljudi koje sam srela ljubav, prijateljstvo, nadu, ponos i domoljublje a u istom trenu tugu, žalost, neprijateljstvo i beznađe.
U životu nisam bila ponosnija što sam Hrvatica kao na ovom susretu. Tek sam kroz ovo hodočašće shvatila što je to rat i što je to Vukovar, grad HEROJA.
Kod obitelji u kojoj sam noćila vidjela sam toliku radost a i nadu, zbog dolaska mladih. Kad smo se vratili s mise u “naše obitelji” na ručak, dočekala nas je “naša majka”. Govorila nam je kako je cijelu misu pratila na TV i bez pauze plakala a i onda dok nam je to pričala opet su joj išle suze. Te suze su bile suze nade i radosti što je toliko mladih Hrvata došlo u Vukovar.
Najviše mi se svidjelo klanjanje u našoj župi, župi sv. Filipa i Jakova, koje se održalo u subotu gdje su predstavljene sve grupe mladih koji su u toj župi spavali. Na tom klanjanju, koje je don Damir predvodio, osjetila sam toliki mir i osjetila sam da se uistinu može biti sretan i da se može svakome oprostiti, čak i najvećem neprijatelju jer imamo Isusa Krista na našoj strani.
Dok se na kraju mise (u nedjelju) pjevala himna, naježila sam se. Taj osjećaj kad preko 30.000 mladih u istom momentu pjeva himnu ne može se opisati riječima.
U glavi mi odzvanja rečenica “Siguran sam da Gospodin priprema vojsku u ovom narodu” koju je pater Ike rekao na kraju koncerta, prije nego sto je započeo svoju molitvu.
Jako sam sretna i Bogu zahvalna što sam imala mogućnost otići na ovaj susret i doživjeti ovako nešto prekrasno.
To što je rat učinio u Vukovaru mora se OPROSTITI ali NIKADA ZABORAVITI!
Ivana Kalajica, studentica za nastavnicu katoličke teologije i matematike u gimnzijama, 19 godina
____________
Ja sam do sada bila u Sisku 2012. i u Dubrovniku 2014. Moram reći da ni na jednom od tih susreta nisam bila toliko jako duhovno obnovljena kao u Vukovaru. Ne mogu vjerovati, da nas je više mladih bilo nego stanovnika u Vukovaru. Kad samo pomislim na Vukovar i ovaj susret, suze mi idu. Nikad nisam doživjela toliko puno emocija odjednom. Ljubav, nada, radost, ponos, prijateljstvo, domoljublje, život – u istom momentu se srelo s mržnjom, beznađem, tugom, sramom, neprijateljstvom i nedomoljubljem. Kroz ovaj susret sam još ponosnija biti Hrvatica i kršćanka. Svoju obitelj u Vukovaru nikada neću zaboraviti! Oni su toliko lošeg doživjeli i prošli u ovom ratu! Jako mi je žao što nisam mogla ostati još jedan dan u ovoj obitelji. Nadam se da smo Vukovaru dali nade. Iako je putovanje bilo jako naporno, iako sam ukupno spavala samo 15 sati, imala sam toliko snage i pozitivne energie u sebi!
___________
Najviše mi se svidjelo klanjanje u crkvi sv. Filipa i Jakova uz don Damira i Božju pobjedu. Naježila sam se pjevajući s toliko mladih zajedno.
Koncert je bio predivan završetak ovoga susreta. Veselim se već SHKM u Zagrebu 2020. godine.
__________
Posebno mi se svidjelo predavanje dr. Ante Nazora. Naučili smo puno što nismo znali iako smo većinom svi informirani o Domovinskom ratu. Oduševilo me koliko je bio otvoren prema nama i koliko tih jako bitnih događaja zna. Pogotovo datume i citate.
Također mi se jako dopalo „predavanje“ u vojarni, jer smo saznali informacije iz prve ruke od pukovnika Pere Mihaljevića. Bilo bi mi drago da poslušamo još više takvih predavanja, jer mislim da moramo raditi na tome u našoj misiji da i mlađe osobe znaju našu povijest.
Također mi se svidjelo klanjanje. Baš se osjetilo da smo svi u crkvi bili skupa u molitvi.
_______________
Na početku bi se htio zahvaliti da ste meni i ostalim mladima omogućili otići na hodočašće u grad Heroja Domovinskog rata.
Također velika hvala da ste uvijek uz nas mlade, jer da nije bilo vas, ne bi ni bilo drugih misijskih aktivnosti.
Što se tiče hodočašća, meni je osobno bilo odlično. Mislim da je jedino nedostajalo malo vremena. Jer ja osobno nisam vremenski uspio se pomoliti i reći hvala kad smo bili na Ovčari. A ljudi koji su bili tamo pokopani dali su svoj život i prošli su teške patnje da bi mi danas imali lijepu našu samostalnu Hrvatsku.
__________________
Meni se putovanje super svidjelo. Bilo je puno različitih stvari za vidjeti i čuti, tako da je svatko nešto za sebe mogao izabrati. Kombinacija molitve i povijesti mi se jako svidjela.
Dr. Ante Nazor govorio je super, tako da sam ga vrlo rado slušala i voljela bih slušati još više od njega.
Najviše mi se svidjelo klanjanje, kombinacija s molitvom i pjesmom bila je odlična. Manje mi se svidjelo čekanje u SKAC-u, tu je malo falilo organizacije. Kateheza od don Damira poslije predstavljanja grupa svidjela mi se jako. Na glavnoj misi mi je malo ono “posebno” kao u Dubrovniku nedostajalo. Tako mi nije ostala dobro u sjećanju kao druge stvari. Smještaj u obiteljima bio je nešto posebno.
________________
SHKM u Vukovaru bio je jedinstven susret, toliko mladih vidjeti pjevajući u gradu HEROJA. Najviše mi se svidjelo klanjanje s don Damirom i Božjom pobjedom. Naježila sam se kad smo svi zajedno pjevali duhovne pjesme, osjetila se takva snaga i slava Boga.
Razgledavanje povijesnih mjesta u Vukovaru (Ovčara, Memorijalno groblje itd.) bila je lijepa prilika naučiti još više o Domovinskom ratu i povijesti Vukovara. Također me se dojmila procesija kroz grad Heroja pjevajući putem do dvorca Eltza domoljubne pjesme.
Zaključni koncert bio je predivan završetak ovog posebnog susreta hrvatske katoličke mladeži.
Hvala svima na organizaciji.
_________________
U Vukovaru mi je definitivno bilo najbolje klanjanje, bilo je emocionalno i jako lijepo. Isto tako kao i klanjanje svidio mi se cijeli grad Vukovar, stvari koje su se događale u Vukovaru prije 20 i nešto godina su nevjerojatne. Sve ono što nam je naša draga „zamjenska mama“ u tih pola dana ispričala zvuči nevjerojatno i sve to što se događalo prije 20 i nešto godina se i dan danas vidi. U tom gradu, cijela organizacija naših dragih voditelja i organizatora SHKM-a bila je odlična. SHKM je nešto što se ne može riječima opisati i hvala svima koji su nam omogućili put u Vukovar. Isto tako kao i sam grad Vukovar i program po gradu bilo mi je jako lijepo i u Zagrebu prvi i zadnji dan. Prvi dan smo obišli grad Zagreb i imali predavanje o Domovinskom ratu od povjesničara Ante Nazora gdje smo puno naučili. Zadnji dan u Zagrebu bio je isto super, druženje cijelu noć s prijateljima i dijeljenje naših dojmova i mišljenja, bilo je super. Ovo putovanje ne samo da nam je pomoglo učvrstiti vjeru nego smo stekli nove prijatelje iz Hrvatske i dijaspore. Hvala vam, da ste nam omogućili ovo putovanje.
_________________
- Povjesni kontekst na pripremnim katehezama
- Atmosfera i pjevanje u busu
- Predavanje dr. Ante Nazora
- Glazba na misi mladih u SKAC-u
- Povjesno razgledavanje Vukovara
- Smješteni ponovno u centru grada s Božjom pobjedom i Don Damirom
- Gostoprimstvo domaćina
- Palačinke, kolači, domoljubne pjesme, zajedništvo
- Župni dvor u Vukovaru je predivan
- Glavna misa u nedjelju, a ne u subotu
- Tamburice za vrijeme glavne mise
- Koncert na kraju susreta
- Spavati po obiteljima, ali i kasnije svi zajedno u hostelu
- Uz sve to se izrazito često opomenulo da moramo živjeti s ljubavlju i ne s mržnjom
- UČILI SMO O RATU BEZ MRŽNJE
______________________
Neću previše o susretu, mislim da će većina o tome govoriti kako je bilo veličanstveno. Mene je osobno razveselila jedna druga stvar: slika koju smo do sada imali o Vukovaru je, nećemo se lagati, malo tmurna, točnije slika jednog uništenog i napaćenog grada. No, kada sam vidio našu velikodušnu obitelj u kojoj nema ni zrna mržnje, srce mi se razveselilo. Ljudi su ipak ostali nakon svega, sagradili svoje domove, osnovali svoje krasne obitelji i žive jedan pristojan život. Ne kažem da su se posebno obogatili ili da su možda svi uspjeli početi od ispočetka, ali pomak je vidljiv, ljudi nisu slegnuli ramenima. Dakle drugim riječima: Grad heroja itekako još stoji i stajat će i dalje. Drago mi je, da su riječi Siniše Glavaševića donekle uslišane, da su ljudi opet došli u grad Vukovar i da ga čine svojom ljudskom veličinom ponosnim gradom, gradom koji dakle još uvijek itekako stoji!
____________
