KOMENTAR TJEDNA

Tomislav Dretar/25.11.2011./Po meni, cvat je stadij/stanje/period cvijeta u cvjetanju (jabuka u cvatu, ocvale primule, rascvala djevojka) no, naš hrvatski jezik ima svoju misterioznu i mističnu moć tvorbe. On stvara onda kad hoće i kako hoće. Nikakve ga gramatike ni rječnici ne mogu sapeti. Ne dao nam Bog da gramatičari vladaju jezikom. Ni Ćesar ni Gramatičar mu nije gazdom, samo nerodni genij kojeg jedino pjesnik može i ima pravo, uz anonimnog narodnog tvorca, praviti po svojoj volji i osjećanju. Zato, prijatelji, na zaustavljajte riječ u gramatičkim pravilima, ona služe samo zato da omoguće govorniku i slušatelju/piscu i čitatelju da ne dvoje u sporazumijevanju, gramatika ne smije prednjačiti govoru već ga slijediti, pa budući da svi napreduju i pisac i čitatelj jezik se preporađa u svom stalnom proljetnom cvjetanju i cvat mu je sve bujniji, iz dana u dan, dok se iz njega plodovi ne zarumenem tj. jezik se mijenja u formi i skladanju. Stvara se nova sintaksa i nova leksika, pa tako i cvat koji je bio jedno razvojno stanje cvijeta postaje posebna imenica koja onda može stupiti u akciju, tvoriti glagole, pridjeve, priloge itd. pa tako uz cvjetati stane i ruža cvasti i cvatati i cvitati i cvjetati , a cvasti dobije jednu novu nijansu značenja. I tako, da skratim, narasta naše narodno duhovno blago. Ne sprječavajte ga da raste, da buja, jezik je naša obrana pred tminama oko nas. Pozz. Tomo.