Pavao Martinis …iz zbirke “Između jave i sna”
Gužva ispred samoće stoji,
tiha patnja nad njom bdi;
kuca, lupa na sve strane
znane i neznane.
Sve strane,planine i gore,
sve ulice nijeme,
svo mrtvo razbuktalo more.
I gore i dole.
Sva crnina zemlje i odsjaj veličanstvenog svoda
ostaju u pustinji razmaka vremena
iza kojeg stoji kulisa;
strana i znana, strana beznađa,
strana iza stranice odavno već poznata.
Koju uzima život rukom života,
briše je, jede, proždire.
Ali ona ipak ostaje kao ukleta mračna silueta u besmrtnosti čarolije.