Marijana Dokoza
Ja žudim za svojim, a svijet čitav grlim,
Duša mi nema mira, a mirno živim,
Hladna sam, a iznutra gorim,
Tijelom sam ovdje, a pripadam daljini.
Tiho me kazniše hladnom tuđinom,
Rijeku gledam, a moru se nadam,
Minute kucaju na satu teškom,
Povratak iščekujem.
Bez vida vidim svoje,
i bez govora čujem uzdisaje,
zemlja moja živi, a ja je osjećam,
ovdje mi je mrsko, a nju ljubim.
Plačem smijući se, srećom se zavaravam
Nadom se hrabrim, povratkom snažim,
Tuga je tu,
Ovim stanjem, tuđino ti si kriva.