Marijana Dokoza
Tražim te kao luđak u noći,
ona te udaljava, zaostajem
Noge mi otkazuju poslušnost,
Sustiže me nemoć
Moje je srce tjeskobno,
Teško je
Poput krila umorne ptice
Zazivam pomoć i lutam kroz vrijeme
Pružam se po usamljenim obalama
Čujem ti glas
Pogled mi luta pučinama
Što ako te ugledam?
Sve što uzimaš
U svemu je moj otisak,
Uzimam svoje tragove
Mogu li te vidjeti,
Oh, mogu li?
Kazala bih da sam spremna
Za onog koji čeka
Tražim te kao luđak u jutru,
spokojna noć je u meni,
Osjećam kapi kiše
Na licu umornom
Obrisi nadolazećeg dana
U očima vidim tvoje lice
Tišina gradi svoje vrijeme
Neobjašnjive su ove čini
Tražim te kao luđak u vremenu,
U tišini koja te prikazuje
Kakvi smo mi to daleki putnici
Po nepoznatim putima