FRIKADELA

Iz bilježnice moje bake
piše: Emil Cipar
Dođe mi ponekad vruća želja pojesti nešto tipično iz njemačke kuhinje. Nešto obično, svakodnevno …nešto što mi se urezalo duboko u sjećanje.

Tako ovih dana …šetam obalom Save u Slavonskom Brodu i osjetim miris frikadela iz gostione koja se zvala Wuppertaler Hof u Remscheidu, ili točnije rečeno u Lennepu. Bože! …zvala se! Tako se još uvijek zove, samo što je otada prošlo dvadesetgodina, a ja zaboravio da se i u tom dijelu svijeta i dalje živi. A Lennep …tako se naime zove dio grada u kojemu smo tada stanovali, nakon preseljenja iz Mescheda u Sauerlandu.

Gostionica i hotel bili su jedno i bili su u susjedstvu. Točili su poznato „Veltins“ pivo iz Sauerlanda na kojega sam već bio navikao. Gostioničarski par Schmalbein bio je uvijek raspoložen za razgovor, a imali su sina koji je bio istih godina kao i naš Krunoslav i išli su skupa u šlolu i inače provodili vrijeme zajedno.

Radilo se puno tada. Često sam bio na putu i rijetko sam si mogao dopustiti popiti neku preko mjere iz straha zbog mogućeg gubitka vozačke dozvole. Zbog toga je moja mjera bila redovno …najviše dva „pilsa“ od 0.3 litre. I vrlo često nisam mogao odoljeti  mirisu svježih frikadela koje je gospođa Schmalbein često nudila redovnim gostima. A redovni gosti su bili …Klaus, vozač autobusa u gradskom prevozu,  Anton …željezničar i vatreni navijač Borusie iz Dortmunda, Manfred, alatničar i isto tako vatreni navijač, ali njegov klub bio je Schalke 04.
Dobro se sjećam frikadela na tanjuru sa zwiebel- mustrom, pokrivenog velikim staklenim zvonom. Gospođa Schmalbein je osjetila trenutak kada će one biti razgrabljene, povukla se u kuhinju i pripremila ih na brzinu.

Kada smo kasnije preselili u drugi dio grada, rijetko sam navraćao u Wuppertaler Hof. Jedino kada je želja za frikadelama bila velika, znao sam …ali to je bilo jako rijetko.

Frikadellen, ili Buletten, Klopse, Fleischpflanzerl, Fleischküchle, Hacktätschli, ili Brisoletten …kako se sve u raznim dijelovima Njemačke zovu …često su jelo u Njemačkoj. Jedu se hladne, tople, sa prilogom, bez priloga …u žemički, sa senfom, bez senfa…

Naravno da sam …kad god mi se neka frikadela posebno svidjela pitao za recept. Koje meso, koliko kruha… i tako.

-Dobre frikadele su napravljene tako da ne znaš kome ćeš se zahvaliti …pekaru ili mesaru …čuo sam često u šali. To je trebalo značiti da je omjer kruha u njima prilično velik. O tome govori i vic koji je povezan sa frikadelama:

-Konobar …molim vas i jednu žemlju uz frikadelu!
-Već vam je unutra!
-Ali ja bih htio još jednu žemlju!
-I ona vam je već unutra.

Moja baka, a niti kasnije moja majka nisu pravile frikadele. I ako jesu, onda je to bilo jako rijetko.

Šetam obalom Save i razmišljam o frikadelema iz Wuppertaler Hofa. Bile su malo ljute …sjećam se dobro.

-To je zbog toga da nam poraste žeđ, pa da popijemo više piva! …komentirao bi uvjek Klaus.

Sjetim se da mi je poznanik poklonio svježu slavonsku kobasicu. I ona se može skuhati ili ispeći.

I onda mi na pamet padne ideja …mogao bih od mesa u kobasici napraviti frikadele. Još kad bih znao originalni recept gospođe Schmalbein.

Zbog čega imamo Internet!? Pronađem broj hotela i nazivam. Javi mi se gospođa Schmalbein osobno. Nakon kraćeg predstavljanja …ipak je od našeg zadnjeg viđenja proteklo skoro 30 godina, gospođa Schmalbein me prepoznala.

…Ah Emil …o Gott …es ist so lange her!

I sad …ne možeš odmah na recept za frikadele. Ipak se dosta toga dogodilo i priči nikad kraja. Doznao sam tako da gospođa Schmalbein ne pravi više frikadele za teku, ali da recept nije zaboravila …naravno. I da je uz sol i biber, jedini začin crveni luk. I dosta mrvica od suhog kruha.

-Ako bar trećina nije kruh, onda frikadele budu žilave …savjetova me godspođa Schmalbein.

Gledam svježu kobasicu pred sobom. U njoj je malo više začina od onih koje mi je savjetovala gospođa Schmalbein.

Ipak odlučih se za frikadele. Kruh sam izrezao u kockice i osušio u pećnici. Meso kobasice izvadio sam iz crijeva i izmiješao ih sa izmrvljenim suhim kruhom. Bila je otprilike trećina smjese.

-Moraš ih dobro umijesiti, onda se ne raspadaju! …savjetovala je gospođa Schmalbein.

Ispržio sam ih na ulju tako da požare s obje strane. Bile su izvrsne, iako su mirisale na bijeli luk. Jeo sam ih i drugi dan hladne i opet su bile super.

E sad …ovo sigurno nije vrijedno jedne priče na „Hrvatskom glasu Berlin“, ali tema jest.

Hrvatski glas Berlin ima integraciju za temu. Pišemo o raznim oblicima uspješne integracije. O zbližavanju kulinarskih specijaliteta nismo još pisali.

Jer …što je Nijemcima frikadela to je Slavoncima kobasica.  U ovom slučaju uspjela je integracija, jer prijesna slavonska kobasica je puno ukusnija, ako se oplemeni dodatkom iz frikadele …starim suhim kruhom i ispeče na ulju ili masti.