Pavao Martinis …iz zbirke pjesama Između jave i sna
Riječi, riječi i samo riječi;
moje su riječi britke poput noža,
moje su riječi tamne poput noći,
moje su riječi i crne i bijele
krvave i suzne i lijepe i ružne.
Od mojih se riječi ježi koža
od mojih se riječi vesele i smiju i kad je možda.
Moje su riječi riječi djece
moje su riječi riječi preobraćene svetice,
buntovne i bijesne
udobne i tijesne.
Nekima olujno more,
nekima sunčane livade,
nekima planine, gore
nekima i bolje i gore.
Nekima samo mrtva slova dolje.
Da, moje su riječi …ne znam …
možda znane, možda nove.
One su samo dašak vjetra
i nek” ostanu samo kap daška, samo slovo,
iako možda nemam pravo
jer moje su riječi samo moje
i kad su stare
i kad su nove.