DRUGI KUT MOTRIŠTA
piše: Rajko Glibo
Kada sam na prelomu tisućljeća objavio pjesmu Rama kao Ramajana nisu me razumjeli u cijelosti oni koji su me trebali razumjeti. Tada sam mislio na ono čemu posvećujem ovaj naslov kao stvaralački nemilosrdno rušen pisac koji se eto drznuo da piše o proskribiranoj Rami o kojoj se do tada uglavnom šutilo kao o proskribiranom hrvatskom kraju i nomenu.
Rama je najdugovječnija srednjevjekovna država koja je dokinuta nastanakom prve jugodržave. U nju je Rama unijela svoju osiromašenost i rijetko bogatu povijest koja se otada do dana današnjega nemilosrdno peruta i potire.
Ramajana je indijski ep nastao negdje u razdoblju 4. stoljeća p.n.e. i 2. stoljeća nove ere, pripisan pjesniku Vilmikiju. Ep je podijeljen u sedam knjiga ( kanda ), a sastoji se od 24.000 stihova.
Samo časnu hrabrost poštujem …slogan je s kojim sam se dao na polustoljetno izučavanje ramskog folklora. Jedina mi je plaća za to, priznanje da sam jedini specijalist za folklor Rame koje sam dobio na međunarodnom kongresu folklorista u Rožajama za vrijeme ex Yu.
Danas kada slušamo vijesti o ovovremenim samoubicama (kamikazama) koje esploziv pašu uz tijelo, ili ga voze u automobilu i aktiviraju na mjestima na kojima će pobiti što više ljudi, stresamo se od jačine zla. Zlo ide na zlo i teško nam se orijentirati i shvatiti taj vid borbe u zemljama istoka i dalekog istoha.
I dok nas te vijesti bombardiraju, rijetki su oni koje te samoubice asociraju na nešto što smo mi Hrvati skrojili u muci kod borba s Turcima. Naša mršava znanja iz svoje nacionalne povijesti ne daju da se ponosimo hrabrošću predaka.
Mene svaka od tih eksplozija podsjeti na Poljica i djevojku Milu Gojsalić, ljepoticu koja je davni preteča takvim vidovima borbe s nasilnicima. Ona je prije pet stoljeća kada su se njezina i naša Poljica našla pred uništenjem skrojila spasonosni plan. S većom količinom eksploziva skrivenog njezinom odjećom u korpi ona je hrabro prošetala kroz špalir turskih vojnika i skrasila se u šatoru vojskovođe. Obeščašćena, u neko doba noći kada je vojskovođa zaspao, aktivira eksploziv i s njom gine masa ušatorenih vojnika. Preostale u bijegu napadoše i otjeraše iz svoje zemlje hrabri Poljičani. Mili Gojsalić u Poljicima dostojan partner u dobru je Diva Grabovac u Rami.
Rama i Poljica bile su granične države. S granicama su izlazile na Jadran – Rama u svoje jadransko sjedište Omiš, a Poljica malo sjevernije. Jedno vrijeme Rama se protezala na otok Brač sve dok nije došlo do borba između Splita i Omiša i otok Brač vraćen pod jurisdikciju Splita. Prijateljstvo Rame i Poljica nije pomućeno nikada kroz duga stoljeća. Potajno se znalo i držalo se pod tepihom da Rama proizvodi za Poljica oružje koje je svojom kvalitetom bilo poznato u više srednjoeuropskih država koje su u pisanim djelima izreda Ramu zvale Kraljevina Rama, a Ramljaci su češće koristili naziv iz vremena hrvatskih naronih vladara Kneževina Rama.
Ramski Statut bio je poput njegovog poljičkog bliznaca, skup pravnih normi i običaja po kojima je i prema kojima je živjela autonomna i slobodna Republika Rama. Europske zemlje Ramu su zvale Kraljevina rama dijelom i zbog one poznate sintagme rex Ramae. Statut Poljica služio je kao predložak za prepisivanje Statuta Rame. Pojedini članci dopisivani su naknadno onako kako je to žiot nalagao. Uspoređivanjem elemenata iz ramskih legendi i predaja sa sačuvanim Poljičkim statutom vidi se da je bio otisnut život u autonomnoj knežiji Rama koja je nadživjela Poljica i sve druge. Poljica je dokinuo Napoleon 1807. godine. U sačuvanom Statutu Poljica stoji zapis da se on naslanja i temelji i sući statut iz staroga (Statuta) činimo na lita gospodina Isukrsta 1440.
Ramski statut uništen je, ali su ramske legende i predaje sačuvale ono najbitnije što je bilo istovjetno u oba statuta. Transkribirano stoji: „ Za ramskog kneza ( bira se ) plemeniti ugledni čovjek i vjernik koji je Rami vjeraan a po volji je Ramljacima koji ga biraju.“
Knez ima obvezu da ‘tri puta na godinu ima poći među Ramljake dijeliti pravdu’. Knez se uzastopno mogao birati do tri puta. Za svaki dolazak u određeno ramsko selo, ili naselje žitelji su mu dužni dati trideset ovaca ili koza po posjetu što će reći da za tri posjeta u jednoj godini dobije devedeset komada stoke sitnoga zuba, a od toga pristavu općenome ( javni pristav kneževine je službenik koji obavlja policijske i pomoćne sudbene poslove ).
Prema tradiciji pučanstvo Rame baš kao i samo ramsko ozemlje dijeli se na tri dijela. Stari usmeni tradicijski zakon strogo je tražio da se plemšćina ne može prodati, niti založiti potajno i to na vlastito od bližnjega po rodu Svaka parcela se mora prodati javno i bjelodano pri čemu se mora prvo ponuditi prvokup bližnjemu svomu. Oni koji misli prodati mora prodaju usmeno oglasiti na tri zbora što asocira na crkvena vjenčanja i njihovo navišćivanje. Sve su prilike da su Sv. Mise služile i za navišćivanje kupoprodaaja. Zbor je sastanak u kneževoj nazočnosti. On se upriliči u vrijeme kneževa sudovanja. Prodavač na zboru objavljuje: „ovo ću prodati ako će koji bližnji kupiti.“ Na koncu se prava i zakonita prodaja dostojnom provedbom uz cijenu koje je prodavana plemšćina vrijedna. Poljički i ramski statuti bili su napisani bosančicom koja se još zove hrvatska ćirilica i koja je bila općenito poslovno pismo u Rami sve do 19. stoljeća. Uz kneza su na izborima birana i tri suca pod zakletvom knezu i Rami. Za suce su birani najugledniji ljudi iz ramskih rodova. Mandat im je kao i knezu trajao godinu dana i mijenjaju se kada i knez U predajama sam na više mjesta nalazio opasku kako se knez može birati tri puta uzastopno kroz tri godine. Rama je imala na svoj način biranje vlasti za Neretvicu. Tamo se birao knežev zamjenik i imao kamenu stolicu sa koje je izricao presude koje su donijeli tamošnji suci. Ta kamena stolica sačuvana je do naših dana, a ona istovjetna njoj uništena je prilikom pada starog grada Studenca na jugu Prozora pod tursku jurisdikciju.
Puno je nagovještajnih elemenata kako je i nakon pada pod Turke, Rama imala liniju dvovlasti. Ona je zadržala tradicijsku vlast i „teške stvari“ puštala za presuđivanje turskim osvajačima. Sve to treba dovoditi u vezu sa sintagmom „objahana zemlja“ Kasum-bega Kopčića.
Ovakva povijesna zrnca zasigurno u ramsku dugo potiranu prošlost i tradiciju unose više sunca.