Ilonka Kapetanović
Od trenutka kad ugledah svijet,
uz plač prvog udisaja života,
potekla je i prva suza.
Sve moje suze,
sve te kapi kiše,
prale su dušu moju.
Bistrile su izvor dok stezalo se srce u boli
i životu mijenjali se tokovi.
Potekle su sve te suze,
u potocima tražeći svoj put,
kao s vrha planine tragove duboke ostavljale su
i povijest jedne duše pisale su.
Bilo je tu i iskrica sjaja, radosnica.
Suze sreće koje životu davale su boju
i u njima budila se nada.
Tad bujala je radost.
Život je mijenjao boje,
od oluje nastajale tišine,
svjetlost prekrivala je tamu.
Koracima što čvrstinu dala im je vjera
pređoh pola puta i evo zastadoh
da srce progovori i putokaz prepozna,
tišinu osluhne gdje vječna istina prebiva.
I ovoga umornoga putnika ka cilju povede.