Iz dugih medija. Preneseno iz SBplus
piše: Emil Cipar
SLAVONSKI BROD – Sreli smo ga u blizini Brođanke. Na biciklu zakvačena pretprpana prikolica. Zove se Dragan Jovanović, ima 26 godina, a stanuje u Savskoj b.b. u Slavonskom Brodu. Teško je održavao ravnotežu. Rado je pristao za razgovor za SBplus.
-Koliko ima željeza otprilike na prikolici?
-Pa tako negdje oko 100 kila.
-Gdje si to našao?
-Tamo na Vijušu kopaju za neke bazene, pa bager izbacio.
-Koliko novaca očekuješ za to?
-Negdje oko sto …sto dvadeset kuna
-Koliko dugo si to skupljao?
-Pa tako …od jutros . Šta ja znam …nemam sat jebiga. Negdje 4 do 5 sati.
– Jeli teško voziti tako?
-Joj jeste da znaš. Teško pa vuče. Baš sam se umorio, a imam do kuće još daleko. Još ako me uhvati policija …ode zarada. Ne smije vako da se vozi …al’ šta ćeš? …auta nemam.
–Imaš li obitelj Dragane?
-Imam! Ženu i petero djece. Najstariji Zvezdan ide u prvi razred, a Jelena, Ronaldo, Hatiće i Elmendina su mlađi. Žena mi se zove Sebahat ima 20 godina i sa Kosova je.
Pridruži nam se još jedan sa sličnim vozilom. Ne bi htio biti slikan, jer nema hrvatsko državljanstvo, pa se boji da će imati problema.
-Sad kad Kukuriku i ovaj njihov Plan 21 počnu vladati …bit će bolje. Mi smo im dali svoj glas. Da nas bar policija ne ganja zbog svjetla.
-Kako to da nemaš hrvatsko državljanstvo?
-Pa šta ja znam, jebiga. Radio sam pre rata u željezari Sisak. Sad kažu nemam. Žena i dvoje djece imaju, a ja i dvoje druge djece nemamo.
Dok razgovaramo počinje kiša. Niti jedan od njih nema kišobran, niti je prikladno obučen. Istina ni ja.
-Šta sam rekao …bit će bolje… kaže nepoznati, koji je u svojoj zemlji stranac. -Evo pada kiša, pa će da opere blato sa željeza i ne moramo mi.
Reče i nasmije se slatko.
Rado bih ovo iskomentirala, no nekad ostanem bez riječi. Zašto hrvatski narod, mi Hrvati, uvijek volimo analizirati ili kritizirati poslije bitke, a kad je u pitanju naša sudbina, naš život, ništa nismo u stanju. Ne valja nam ovako, ne valja nam onako, a nitko od nas ne želi ništa učiniti da promijeni. Za Boga miloga, za koju godinu svi ćemo sakupljati plastične boce, otpad i željezo ukoliko budemo razmišljali stalno na jednak način. Tužna je ovo sudbina, tužan život, ali naša je zemlja prepuna blagostanja. Puna praznih i zapuštenih polja, porušenih tvornica iz kojih su radnici otpušteni, a mi smo… Read more »
Emil
Kak tak.. ipak radi nešto..ne krade..ovo je još jedna bolna slika..između balkanštine i stvarnosti..u kojoj se hrvatska nalazi.