MOŽE LI GORE OD TOGA

Zoki i Slaki u zemlji malih biskvita

Politika.com ...Dnevnik, Martin
Dok sam studirao u Pragu, često sam znao kupiti Kraševu čokoladu. Niti ne zato što je bila Kraševa, već zato što je u onom supermarketu u kojem sam kupovao bila daleko najjeftinija.

Tako sam i ja imao neke koristi od zatvorenog hrvatskog tržišta cokolade, pa su i moje čokoladne užitke, kao i ostalim stanovnicima Češke ‘niže kupovne moći’ u to vrijeme, subvencionirali hrvatski kupci Kraševe čokolade.

Ali, eto, bilo, pa prošlo. Čokolada je sad i u Hrvatskoj jeftinija, ne samo na tržnicama, na kojima nekim višim čudom u Hrvatskoj nikad nisu važila carinska ograničenja, pa su ih gospođe prodavale uz šteke ronhilla po tri za deset kuna.
Sad se mogu kupiti po normalnim cijenama i u hrvatskim trgovinama.

Sjetio sam se hrvatsko-češke čokolade dok sam čitao o Linićevom obračunu sa svima njima.

Sve je to bilo super tempirano. Prvo preloženo za par tjedana zbog EU izbora. Linić je u međuvremenu podsjetio na svoje postojanje pričom o tome da je Milanović jedan veliki neradnik koji ne dolazi na posao u pet ujutro kao veliki radnik Linić i koji samo ‘ždere i loče’.

Dan-dva prije konferencije je iscurila priča o Milanovićevoj šogorici i njezinoj auto-praonici ili nečemu sličnom. I onda- jedno veliko ništa uz glasne povike: ‘Vrati pare, Liniću’.

Jedino potencijalno zanimljivo što je bivši ministar rekao jest ono o Ininom neplaćanju poreza zadnje četiri godina. Taj dio nitko nije niti primjetio niti pokušao bilo kako istražiti.

Iz nekog razloga, najvažnija je postala priča o Malim biskvitima. Teta Marica i njen nećak Ljutić, krađe recepata za biskvite i drugih poslovnih tajni, prelasci slastičara i slastičarki iz Kraša u Male biskvite i slične igre su, uz šogoričinu auto-praonicu, postale teme od nacionalnog značaja (BTW, u bajci o Malim biskvitima bi negdje iz zagorske šume trebao iskočiti i zločesti patuljak Škegro sa svojim Questus fondom ukoliko je istina da ih je on naknadno trebao dokapitalizirati).

Naravno, sve je to začinjeno i pitanjem tko koga prati (je li postojala iti jedna hrvatska afera u kojoj se nije naveliko pratilo?). Nije mi koga je SOA tu uopće pratila- Linića kao ministra ili Linića kao privatnu osobu.

Uglavnom, dok sam se nadao sukobu stajališta o gospodarskoj budućnosti države, koncepciji razvoja ili porezne politike, dobio sam bajku o Malim biskvitima.

Dok se u drugim državama ministri i premijeri bave (i) krađama poslovnih tajni visokotehnoloških industrija, u Hrvatskoj se premijer i ministar financija bave krađom recepta za biskvit. Može li uopće gore od toga? Ili im je to jedino i preostalo?

Poreznu politiku preuzima EU kroz postupak prekomjernog deficita, industrijska politika se Čini nepostojeĆom (u isto vrijeme dok se ovaj dvojac bavi biskvitima, Ina u Rijeci, kako se čini, pocinje postupak zatvaranja rafinerije), i hrvatskoj vladi je, čini se, jedino preostalo baviti se slasticama i auto-praonicama.