NADA JE KRHKA

Marijana Dokoza
Nada je vrlo krhka stvar.
Dopustiti igrati se s njom vrlo je osjetljivo.
Čovjek joj se utječe, sačinjava se od nje,
U trenutku kada ne može ugledati put kojim kroči.

Bože, ljubav nosiš sa sobom,
Ali, ipak mogu kazati kako je dio ostao negdje tamo.
Gdje je završila nada
Ona ista, krhka, osjetljiva i neprepoznatljiva.

U kišnom danu i vjetrovitoj noći,
Nada je izrazito krhka stvar.
Čula sam negdje, pričaju o njoj kao o nečemu
Jedinom još što je nekome preostalo.

Ali, Bože, nada je vrlo krhka stvar!
I ako je nema, nema niti čovjeka.
Nadom se povodim, utječem kad stigne bol u satima noćnim,
Znam, ljubav se nosi sa sobom.

Ostalo je previše ljubavi koju nisam ponijela,
Nadajući kako ću joj se vratiti jednom u životu.
Umaram ljude oko sebe!
Bože, znam, nada je vrlo krhka stvar.