VUKOVAR …PITANJE BEZ ODGOVORA

O ČEMU JE RIJEČ
piše: Žarko Delač
Ovogodišnja obljetnica 20-te godišnjice okupacije Vukovara bila je najveličanstvenija do sada. Najveći broj posjetitelja sudjelovao je u koloni sjećanja, priređen je velik broj prigodnih manifestacija, otkriveno je nekoliko spomen ploča i može se reći kako je Vukovar i cijela Hrvatska  danima živjela u sjećanjima na 18. kolovoz 1991. godine.

Veliki prilog odavanja pijetetu jednom od najstrašnijih zločina u europskoj povijesti dala je i Hrvatska radiotelevizija. Potpuno logično i u skladu s ciljevima i programskim opredjeljenjem nacionalne televizije.

Nažalost televizijskim prilogom u središnjem dnevniku na dan okupacije Vukovara ponovno je otvorila i pandorinu kutiju te izazvala mnoga oprečna i suprostavljena mišljenja o ulozi političkog vodstva i predsjednika Tuđmana u vukovarskoj epopeji.

Vrhunac je bio, mjesec dana nakon tog događaja, javni obračun urednika središnjeg dnevnika s mišljenjima članova programskog vijeća HTV-a! Ne ulazeći u sadržaj, ton i intonaciju uredničkog komentara ostao je u zraku visjeti krucijalan odgovor vezan uz relevantnost, povijesnu istinitost i stvarne činjenice obrađene u prilogu.

Naime kao svjedoku političkih i vojnih zbivanja tog vremena osobno mi je s današnje distance potpuno jasno u kakvoj su se situaciji našli vukovarski branitelji.

Za sve koji su bili u vukovarskom paklu potpuno je logično da su se osjećali napušteno, pa čak i izdano i osamljeno. Ipak uvjeren sam kako u tome nije bilo ničije namjere i organiziranog plana.

Naime uzimajući u obzir stanje i opremljenost naših vojnih postrojbi koje su trebale pomoći herojskim braniteljima i prisjećajući se problema s naoružavanjem jer su nam europski i svjetski moćnici uvelo embargo na uvoz oružja i legitimnu obranu smatram kako se nije moglo učiniti puno više!

Zaključak crpim i u činjenici da su tih dana bila otvorena mnoga bojišta diljem Hrvatske jer Hrvatska se branila i u Karlovcu i Dubrovniku, Novskoj i Sisku, Osijeku i Zadru. No ovaj me televizijski prilog ponovno potaknuo na razmišljanje kakva je uloga bila u rasvjetljavanju ovih događaja Manolićeve komisije, zašto je proganjan Mile Dedaković Jastreb, zašto nisu proglašeni heroji obrane Vukovara, je li Vukovar doista izdan i je li bilo u tome dogovora.

Dopuštam i mišljenje kako nisam u pravu pa bih osobno  želio znati istinu kako ne bih i dalje živio u eventualnoj zabludi. Svaki pokušaj odgovora na ova pitanja je dobrodošao ali ne od onih koji nisu ni dana sudjelovali u ratu ili vidjeli kako izgleda jedan dan na prvoj crti bojišnice.

Zbog toga bi konačno trebalo, još dok uvijek ima svjedoka ovih događanja, o tom nacionalnom pitanju zauzeti jednoznačno, stručno – vojno stajalište zbog nas samih i osobito generacija koje dolaze. Možda je upravo sada pravo vrijeme za takvu raspravu.

Mislim na vrijeme nakon završetka nedavnih parlamentarnih izbora i izbornih kampanja  kako bi u konačnim zaključcima bilo što manje utjecaja stranačkih ciljeva i političkih čelnika!