Piše: Žarko Delač
NNakon završetka Olimpijskih igara, još jednog Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i Hrvatskih branitelja naglo je splasnuo medijski interes za Oluju. Mislim pri tome na višeznačnu riječ oluja, za nas sinonim pobjede, ponosa i slave. Nakon završetka Olimpijskih igara možemo ipak kazati kako je sport još uvijek u nekim svojim elementima ostao tradicionalno nadmetanje u snazi, brzini i vještini čime je zadržao osnovne olimpijske postulate. S druge strane, sport je poput rata, stoga često koristimo izraze sportske bitke, sportski junaci, zdušno slavimo sportske pobjede, nagrađujemo pobjednike i slavimo njihova postignuća. Osobito je to izraženo u kolektivnim sportovima jer bez obzira na veličinu i brojnost, male državice ravnopravno pariraju golijatima što sportske igre čini popuarnim i daje im dodatnu draž.
Ne smijemo pri tome smetnuti s uma da i atraktivnost protivnika pridonosi uzbudljivosti sportskih okršaja kao ni to da u sportskim igrama treba cijeniti i poštivati suparnika. Naime, sami se protiv sebe ne možemo natjecati.
Imajući to na umu aluzija našeg rukometnog izbornika na vojnu akciju Oluja potpuno je jasna jer se odnosi na veličanstvenu, pravednu i vitešku pobjedu nad snažnim suparnikom i dostojnim protivnikom. Šteta što su tu izjavu pojedinci, između ostalih i oni koji godinama sa svojom svitom besplatno ljetuju na Brijunima, iskoristili za osudu, ali vjerojatnije i samopromociju.
Nadam se kako ova osuda Oluje neće uplašiti naše političare, osobito prvog među jednakima, kako ne bi odustali od gospodarske Oluje koja bi prema najnovijim informacijama trebala započeti ove jeseni. Ipak, imajući u vidu dosadašnje izjave poput davanja ostavke ako se ne ostvari rast bruto domaćeg proizvoda bojim se da će i ova najava otići u vjetar. Unatoč ovome, Oluja je i nadalje vrlo zanimljiva riječ i u najnovijem se kontekstu rabi kao elektromagnetska oluja.Pojedine se države pripremaju i provode scenarij koji bi se mogao dogoditi elektromagnetskom eksplozijom sunca i utjecajem na zemaljske elektroničke uređaje. Za nas je to ipak samo znanstvena fantastika pa se i nadalje radije prepiremo oko naše Oluje i nemamo vremena za druge projekte i probleme. Možda je jedan od razloga i višemjesečna kadrovska Oluja ili nekada se to zvalo čistka.
Slučaj HTV-a eklatantan je takav primjer. Bez natječaja, programa rada novoizabranih i analize smijenjenih djelatnika, provedena je kadrovska oluja. Uz blagoslov HND-a koji je vrlo oštro reagirao kada je ne tako davno zbog uredničkih promašaja smijenjen samo jedan urednik dnevnika. Svakome razumnom čovjeku nije jasno zbog čega se tako radi, ali sigurno je jedino da se radi pogrešno. I tako smo u hrvatskom jeziku i svakodnevnom govoru dobili jednu vrlo zanimljivu riječ – oluja. Počela je tek prije sedamnaest godina, a tko zna kako će i na koji način završiti. Jednom je netko rekavši kako nitko ništa ne zna, krhko je znanje; gadno pogriješio jer danas pojedinci sve znaju i ako to što prije shvatimo i ne upotrijebimo vlastito znanje i mudrost, otpuhat će nas olujni vjetar i pokriti pješčana oluja. Možda će samo u sjećanju nekih ostati kako je tu bila jednom samostalna i suverena država Hrvatska.