PAVAO MARTINIS rođen 31.10.66. god.u Splitu, djetinjstvo i ranu mladost proveo u Komiži. Odnedavno živi u Berlinu. Piše pjesme i kratke priče.
SUSRETI
Drugačiji sam sada
nego prije ove nadajuće noći
moja zbilja jučer
sutonskim korakom
sutra neće doći
U trenutku jednom
nać’ ćemo se šetnjom
s vremenom i tihim vjetrom
bit ću zbiljski sada
Zato živim satom bježeći od sunca
paučinu vratom skidam od bjegunca
naočale crne mračnije od noći
ostavljam pred svijetom
bacajući oči
Te kad želja splasne
strast zadrhti nijemo
srest’ će se te oči krasne
nekim uskim..lijevo
nekim širokim desno
sresti nekim pogledom
Na toj uskoj cesti od noći i dana
prepunoj magle ljubavi i srama.
NOĆAS
Noćas sam (samo) običan sjetnik
stvarnih sanja usnuli sretnik.
Pjesnik što luta od plota do plota
dobitnik jave bešćutnog šuma.
Čovjek koji u sutonu iščezava,
gordo iznad velikih glava
bacajući pepeo bez svete vode
odbijajući ples u kolu svjetine i njihove ode.
Da noćas sam, sam
običan patnik
pod zidom šutnje (što)vene satnik
truli konjanik na vrhu kule
obgrljen velom samrtne slutnje.
I sve što želim noćas dati
su sati u danima nade
riječi pomahnitaloj masi na adresi
omotnice bijele bezimene:
Pustite živote,
pusti životu
pomognimo životu uhvatiti cestu
pomaknite se slobodno malo sa strane.
Za sve ima mjesta i u samoći i masi.
Ovo malo sliči na Ujevića. Pozdrav Sonji