ZAR JE TO NAŠA INTEGRACIJA?

IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak

Nedavno mi veli kolega iz domovine kako ima iskustva da naši ljudi vani  kad se malo zabave i uhvate raspoloženje, zapjevaju i što se baš i ne priliči. Onako, po koju, što bi rekli, u „domoljubnom zanosu“.

A ja kažem kao iz topa:
– Nije to tako u Berlinu. Naši su ljudi ovdje kulturni, civilizirani, integrirani. Svi skupovi, zabave i sportski  susreti su miroljubivi. Nema ovdje scena kakve se mogu viđati za trajanja, recimo teniskog turnira u Australiji gdje se dvije zajednice, hrvatska i srpska, svu godinu dana pripremaju za sukob uvrijeme turnira, kao da je ratno stanje neke tamo davne godine… ne ponovila se.
Ljudi su od tih stvari umorni, nova je generacija stasala, tvrdim.
Jest! Sad moram samu sebe demantirati. A demanti mojih tvrdnji poput poruge meni samoj, stiže vrlo zorno iz doživljaja koji su trebali biti i ostati tek u sjaju i zlatu uokvireni. Sad vidiš, neke stvari bi se mogle i prešutjeti.
Sitnice su to, rekli bi neki. No,  novinari i jesu tu da ukažu na „mrvice“ koje istinski  sjaj krnje. Ne da bi se tom nakrnjenom sjaju čudili i u njemu zlobno uživali, nego ne bi li izvukli koju vrijednu i važnu pouku za budućnost.
Ako ne našu, a  ono, budućnost naše djece. Njoj smo dužni.

Ispričano redom…za ekipom berlinske Croatije, zaputih se u Cottbus. A tamo, povijesni, vrhunski, sportski događaj. U dvoranskom nogometu naši su stigli  do vrha.
I osvojili ga.
Prvaci su Njemačke za 2010. godinu. Divno vrijeme provedeno s našim nogometašima u Cottbusu. Obiđoh i grad koji je nekada pripadao istočnoj Njemačkoj. Pa te tragove još nosi. Ali i tragove dalje povijesti, predivne stare građevine, gradska vrata i utvrdu nekadašnjeg grada.  Cottbus nije daleko niti od poljske granice. Pa u njemu ulice nose nazive na njemačkom i na poljskom jeziku. I grad se zove Cottbus i Chosebus.
A onda svi u sportsku dvoranu, u Lausitz arenu odnosno Lužujsku arenu.
Prava nogometna fešta visoke razine. Dobra organizacija. Ljubazni domaćini. Naša SD Croatia je inače klub koji ima više od dvije decenije dugu tradiciju. Vrlo  uspješno i razborito ju vodi predsjednik Franjo Husajina. Dvoranski nogomet ili futsal, par godina je aktualan. Primili se treniranja i organizacije ove ekipe, Toni Petrina i Slobodan Ćesić. Pa  nezaustavljivo krenuli naprijed.
U timu su igrači  koji su većinom  i u sastavu drugih ekipa Croatije. Sve  predivni, naši, hrvatski  dečki, pa s njima i fantastični vratar Almir Drnda i  izvrsni, jedini Nijemac u timu, Manuel Marschell.
Igrom slučaja, sportske sreće i umijeća, u finalu dvoranskog nogometa su ekipe iz Hamburga i Berlina. U sastavu tima iz Hamburga, sve do jednoga su Turci. Praktički, dvije ekipe doseljenika u Njemačku. Čast i slast pobjede, time je samo veća.
Naši na terenu besprijekorni, korektni, kako u natjecanju, tako i u slavlju. Niti jedna pogrešna koraka. Sve su to,  Croatia, igrači, vodstvo i organizatori odradili savršeno. Imali su šta novine pisati a RBB i ZDF snimati.
Pa šta ne  valja, pitate se?
E pa, gorak okus u ustima ostavilo navijanje dijela navijača. Svaka čast berlinskim Hrvatima. Potegli iz Berlina za Cottbus da podrže i pomognu uspjeh. Šačica navijača iz Hamburga nije se skoro ni čula. Pola dvorane obojeno crveno-bijelo.
Veliki dio naših navijača sasvim  je lijepo bodrio Croatiju. A dio je „zaboravio“ gdje se nalazi. Kao da je kakva seoska, balkanska krčma u pitanju. Pa poslije finih, domoljubnih napjeva poput:- Moja domovina, moja domovina, ima snagu zlatnog žita ima oči boje mora, moja zemlja Hrvatska… ili sportske, navijačke pjesme: Cro, Cro, Croatia, uvijek najbolja, Cro, Cro, Croatija, jedna jedina… ili one koja bodri:- U boj u boj, za narod svoj!, „udarili“ i u drugu „glazbu“.
Pa ničim izazvani povikali najprije vulgarne izraze, a potom u zboru:- Cigani! Cigani!
A salve neumjesnosti priveli kraju više puta ponavljanim refrenom: -Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana. Jure zove Boban viče, evo mene poglavniče…
Samo nam je to trebalo!
Mi znamo pokvariti sve dobre stvari. I mislimo kako s njima možemo u Europu. A berlinska Croatia, osvajanjem njemačkog prvenstva, predstavlja Njemačku u Europi.
Neki su zaboravili i da je u Cottbusu, predstavljala ne samo Hrvate, nego i Berlin. Tim je riječima, u Cottbus ekipu Croatije i ispratio Bernd Schultze, predsjednik Nogometnog saveza Berlina. Rekao je: – Vi niste samo Hrvati, nego ste i jedni od nas.
I stvarno, igrači i uprava Croatije, u potpunosti se iskazali. Odradila vrhunski posao.
Dio navijača nije shvatio o čemu je riječ. Niti do kojih se visina Croatia uzdigla. Pa krivim “notama“ kvare nove pjesme mlade generacije hrvatskih doseljenika. I štete svojim ponašanjem ugledu kluba.
Predstavnik uprave Njemačkog nogometnog saveza, Klaus Jahn, veli:- Ne čudi me da je u vrhu, s titulom prvaka njemačke, hrvatski klub Croatia iz Berlina. Pobjeda je zaslužena. To vam je živa integracija!
Croatia je tu rečenicu rezultatom i ponašanjem, potpuno opravdala. Još samo da te „sitne“detalje  o ponašanju, kulturi i civilizaciji, pojasnimo i  jednom dijelu navijača.
Vulgarne, uvredljive  riječi i oda ustašama … zar je to naša „živa integracija“?