VELIKA JE ODGOVORNOST I SVEĆENIKA I NOVINARA
piše: Sonja Breljak
Fra Josip Bebić, delegat za inozemnu pastvu u Njemačkoj, boravio je s kraja prošloga tjedna, tri dana u Berlinu. Tijekom boravka je, već uobičajeno za ovo korizmeno vrijeme, vodio Tečaj za zaručnike, buduće bračne parove koji se imaju namjeru vjenčati do kraja ove godine. Fra Josip Bebić je za boravka u Berlinu, vodio i nedjeljna misna slavlja u crkvama svetog Sebastiana, svete Marije i svetog Bonifacija. Vrijeme nakon jedne od svetih misa, iskoristili smo za progovoriti riječ –dvije.
Ponovno u Berlinu? Vjernici su već navikli da ste ovdje dva puta godišnje, u vrijeme održavanja Tečaja za zaručnike.
–Drago mi je da sam tu. Radujem se posjetiti subraću i hrvatski narod. Ovdje ste na sjeveru, kako se to kaže, malo odsječeni, pa se radujem i radi toga ovom susretu. Posegno mi je drago da mladima mogu prenijeti moja dugogodišnja iskustva jer sam puno kao svećenik radio po župama s djecom i mladima. I sam sam iz velike, devetoročlane obitelji. Ove godine je ovdje tridesetak mladih, petnaest-šesnaest parova koji će uskoro sklopiti bračnu zajednicu.
Da li ste ovogodišnje predavanje tematski odredili?
–Moramo u kratko vrijeme preći dosta toga. Najprije, teološki nastojim pojasniti mladima važnost, što je svetost braka i što je sakramenat, ono što stoji u Bibliji. Onda govorim o skladu u obitelji i onome što unosi nesklad u obitelj. Govorimo i o općoj kulturi, ponašanju prema partneru. Važna je i vanjska priprava vjenčanja, ali ne ide bez one duhovne. Ako se ne prate molitvama, onda dolazi do nereda i nesklada. Ne živi se samo od kruha, nego i od Riječi Božije.
Na kojem jeziku govorite s mladim Hrvatima na ovom Tečaju? Ima li tu problema?
–Govorim na hrvatskom jeziku. Ukoliko ima miješanih brakova onda i na njemačkom jeziku. Vidim da naši mladi mogu bez problema pratiti predavanje na hrvatskom jeziku. Bio sam neki dan u Nizozemskoj, u Rotterdamu, bilo je 115 parova, polaznika Tečaja, onih koji su dolazili i iz daleka. Ovakve tečajeve organizira i njemačka crkva. Neki pozivaju kao predavače i liječnike, psihologe, savjetnike i one s dugogodišnjim bračnim iskustvom. Nedavno smo takav tečaj imali u Frankfurtu. Ja nisam liječnik nego svećenik. Svejedno, govorim mladima i o općoj kulturi i ponašanju mladih parova. A najviše ipak o potrebi molitve jednih za druge. Pravo rečeno, i nemam tako puno vremena za ove akativnosti. Ali ovdje rado dolazim, u par prošlih godina, preko stotinu mladih ljudi je u Berlinu prošlo kroz ovaj Tečaj za zaručnike.
Tijekom propovijedi za trajanja mise ste ovdje u Berlinu progovorili riječ-dvije i o temi koja ovih dana potresa njemačku katoličku crkvu a i šire. Riječ je o otkrivenim slučajevima nasilja nad djecom od strane pojedinih svećenika. Vi ste se osvrnuli uz to i na zloupotrebu ovog slučaja od strane medija. Imate li komentar?
–Ponukalo me današnje Evanđelje. Riječ je o ženi, preljubnici koju su htjeli kamenovati. Isus to nije želio. Nego je pitao:- Tko je bez grijeha neka prvi baci kamen. U tom smislu sam načinio paralelu i prema spomenutim slučajevima i novinarima i medijima. Jasno je da ima divnih novinara i dobro je da su tu, da su u tom pozivu, koji razotkrivaju zlo ali ima i onih kojima je jednostavno drago da se to dogodilo, izvještavaju senzacionalistički, uopćeno, generalno i time prekrivaju druge stvari, medijski to iskorištavaju, čine to zlonamjerno.
Poziv novinara ima veliku odgovornost. A i poziv svećenika isto tako.
–Kako da ne! Aktualni događaji su nam veliki udarac. Mi se svi na neki način sramimo, suosjećamo. Nanesena je velika nepravda i crkvi i pozivu svećenika. Svi smo ostali iznenađeni i šokirani.Ali što sad učiniti? Jesmo li svi takvi? Nismo! Ja poznajem oko 300 fratara. I znam da su to divni ljudi, da rade i obavljaju odlično svoj poziv, posvećeni molitvi i Bogu. Grešnici jesmo, potrebni smo obraćenja, treba se držati Kristove riječi, nismo suci. Jasno da i u novinarskoj struci ima grešnika koji ne misleći o svojim grijesima sada sude, „razapinju“ sve svećenike i crkvu.
Što s tim, kako gledate na dalji razvoj događaja?
–Moje je mišljenje da treba moliti za te koji su činili zlo. Trebaju snositi sankcije, treba ih kazniti, skinuti sa službe. Nema tu premještanja tamo i ovamo. Nego tu treba biti konzekventan i bez pardona pa da se ne znam o kome radi, o svećeniku ili biskupu. Ako se to dogodilo, ako si to učinio, onda nisi za tu službu i gotovo. Crkva ima veliki ugled. Moralne vrednote je stavila na veliku visinu i kad se takvo što dogodi naravno da sablažnjava više i djeluje prema vani jače nego kad običan čovjek to učini. Mi vidimo da je to teška situacija. Uzdam se u Boga. Ovo je i upozorenje. Mora se paziti i pri odgoju ljudi, pri obrazovanju u sjemeništima. To je pokazatelj da se tu treba pripaziti. Svi smo stavljeni na probu, na kušnju. Treba imati na umu riječi svetog Petra:- Braćo,vrag obilazi oko vas kao ričuči lav, gledajući da vas proždre, oprite se, ostanite čvrsti u vjeri. Ko misli da stoji neka pazi da ne padne. Ako si pao, ne ostani u blatu nego ustani!
Što Vi mislite, da li se Sveti otac u pismu jasno i glasno odredio prema tim pojedinim slučajevima nasilja nad djecom i zloupotrebe svećeničkog poziva?
–Ja vjerujem i mislim da je u tim rečenicama, u obraćanju dovoljno rekao. Stao je na stranu žrtava. Jasno je osudio slučajeve nasilja nad djecom i zloupotrebe svećeničkog poziva. Tu se nema što braniti. Svi vidimo da je to teška, sablažnjiva stvar radi koje trpi cijela crkva. No, smeta me kada se sad u Njemačkoj kaže:- Svi su takvi. Nisu! Nismo! Moramo ostati čvrsti, biti vjerni Bogu Kristu. A uvijek vrijedi i ona: – Ne sudite da ne budete suđeni!