VELIKI VOĐA I MALI NAROD

 TRN U OKU
piše: Mirko Omrčen
Hrvati su mali narod i ako se zatvorimo bit ćemo izolirani, a Hrvatska je uvijek bila otvorena i u Srednjem vijeku i u SFR Jugoslaviji ! ( Zoran Milanović )
Iz vlastite “zatvorenosti“ i “izoliranosti“ , o kojoj govori Zoran Milanović, Hrvati su se doista, već  u srednjem vijeku odlučili “otvoriti“ i to na način da su napravili ugovor s mađarskim kraljem Kolomanom , čime su stupili u personalnu uniju s Mađarima. Bilo je to po prvi put u njihovoj povijesti, da stupaju s nekim u jedan takav savez na današnjim prostorima. Međutim do te unije i do tog ugovora nije došlo iz razloga hrvatske malenkosti i izoliranosti, već iz razloga unutrašnjih borbi u hrvatskom srednjovjekovnom kraljevstvu u kome su se široki slojevi puka i plemenski poglavari borili protiv težnji i interesa vladajućih skupina.

Ugovorom s predstavnicima nekih hrvatskih plemena mađarski kralj  je priznao njihove plemenske posjede i oslobodio ih plaćanja zemljarine i tako im osigurao njihove plemenske interese na području između Gvozda i Neretve s nekakvom unutrašnjom nezavisnošću. Oni su time sačuvali rodovsko-plemensku društvenu organizaciju protiv nastojanja koja su išla, da se sruši plemenski poredak, da se organizira centralizirana vlast, da se prisvoji jedan dio plemenskih zemalja i da se svim podanicima nametnu porezi, daće i feudalni odnosi.

Rekonstruirajući razne isprave Hrvati su kroz povijest dokazivali kako je Hrvatska tim ugovorom ostala državnopravni individuitet, da je hrvatsko kraljevstvo ostalo neovisno od kraljevstva Ugarskog, da je hrvatski narod ostao poseban narod u političkom smislu riječi, da je u tom savezu bio jednakopravna jedinica.

Međutim su Mađari dokazivali, da su sve te isprave, na koje su se Hrvati pozivali, falsifikati, da je Hrvatska priznajući Kolomana za kralja, prestala biti potpuni posebni državnopravni individuitet , da je prestala biti potpuno suverena.

Iz svega toga danas se može izvući samo mudra pouka, kako i ubuduće ne bi griješili, jer su kasniji događaji pokazali, da su Hrvati tim ugovorom otvorili vrata tuđim imperijalističkim težnjama, koje ni do danas nisu ugasle, da je otvorila vrata tragedijama, ropstvu, lutanjima i zabludama, čemu i danas svjedočimo. Sve od te unije s Mađarima do domovinskog rata karakteristika naše povijesti i života Hrvata je kolonijalstvo, ali ne kolonijalstvo po tuđem maču, već po određenom shvaćanju, nakani, namjeri i naumu samih Hrvata, osobito onih Hrvata koje je puzavost pred tuđincem činila spremnima na najgore zločine protiv vlastitog naroda. Takvih Hrvata bilo je u svako vrijeme hrvatske povijesti, a i danas ih ima u izobilju.

Takvi su zasijali i siju sjeme shvaćanja kako smo mi malen i slab narod, da bi kao takvi mogli uspjeti, pa su birali, a i danas biraju “povoljne“ kombinacije za hrvatski narod, ali “povoljne“ samo po njihovom mišljenju i računu.

Takvi su za svoj račun u zajednici s Austrijom jačali austrijsku državnu misao, u zajednici s Mađarskom jačali su mađarsku državnu misao, a oni u zajednici sa Srbijom jačali su srpsku državnu misao, dok su u svim slučajevima slabili svoju hrvatsku državnu misao.

To je jedan bitan razlog naše današnje “malenkosti“ , jer se tvrdi kako nas je nekad bilo koliko Nijemaca ili Engleza, jer se tvrdi kako je Tomislavova Hrvatska zapremala površinu od sto tisuća kilometara kvadratnih i brojila, samo u ljudstvu vojnu silu od sto tisuća pješaka i šezdeset tisuća konjanika, te kao takva bila najsnažnija država tadašnje Europe, a Tomislav najmoćniji vladar.

Upravo “povoljne“ kombinacije, u koje su nas gurali oni  koji nisu imali karakter nacionalnog dostojanstva i političku ozbiljnost, a sve za svoj račun i korist ,razlog su naše današnje “malenkosti“ , jer smo iz svih tih kombinacija i okvira izlazili sve osakaćeniji, sve tanji i sve manji.

Svi dosadašnji okviri, u kojima smo bili, bila su nastojanja da nas se u svakom pogledu uništi i problem današnjih čimbenika hrvatskog društva je u tome, što tu istinu ne žele i ne mogu jasno sagledati.  I Austro-Ugarski okvir i obje Jugoslavije išle su u tom pravcu, te poučeni time možemo danas jasno ustvrditi kako ni EU okvir neće biti pravo rješenje za nas.

To jasno govore i na to upućuju događaji iz naše ne tako davne prošlosti u kojoj smo bili otvoreni i ostvarili zajedništvo i zajednicu koja se zvala Jugoslavija i koja je predstavljala EU u malom. Nije nam ta zajednica donijela pozitivna rješenja ni u nacionalnom, ni u ekonomskom, ni u vjersko-moralnom pogledu. Jugoslavije su bile narodna nesreća za nas, bilo je to stanje međusobnog mučenja i klanja. Obje Jugoslavije i ideja jugoslavenstva predstavljale su prisilno odnarođenje Hrvata i uništenje hrvatskog naroda i u političkom i u ekonomskom i u socijalnom i u duhovnom i moralnom smislu i pogledu. Sloboda u tim zajednicama nemilosrdno je gažena, a svaki onaj koji ju je htio nositi i ostvariti najsurovije je bio proganjan.

Titova Jugoslavija pod punim nazivom SFRJ, zajednica na koju naš premijer Milanović pozitivno gleda i u njoj vidi pozitivan primjer iz naše povijesti, i njen komunizam nisu predstavljali ništa drugo, nego jedan natražnjački i nazadnjački izrabljivački i tiranski položaj i stanje za potlačeni hrvatski narod. Hrvatski komunisti služili su u toj zajednici srpskom nacionalizmu pod nazivom jugoslavenskog komunizma, a sam komunizam prikazao se tek kao funkcionalni čimbenik srpsko-jugoslavenske diktature preuzevši ulogu srpskog građanskog društva i SPC-a. Umjesto diktata srpskog građanskog društva došla je diktatura ljevičara koji su se vodili marksističkim načelom kako Hrvati kao narod moraju nestati na račun Srba, te kao narod biti uništeni, ali ne na način, da svi postanu komunistima, nego srbo-jugoslavenima.

Od 1918 godine pa sve do njenog raspada na području pod nazivom Jugoslavija neprestano je živjela diktatura koja je prouzročila takve pojave kojim se teško može naći primjera. Bezbroj mrtvih, mučenih, osakaćenih, protjeranih i raseljenih svjedocima su da je Milanovićev “svijetli“ primjer bila najstrašnija ideja od svih hrvatskih ideja “otvorenosti“. Odgovornost za sve te strašne pojave u tom okviru, za sva klanja, zločine i užase, nerede i nesreće , koji su se dogodili između Srba i Hrvata nose, u prvom redu, nosioci ideje jugoslavenstva, nose oni koji su tu ideju postavili i provodili, a to su prvenstveno hrvatski kulturni i vjersko-moralni čimbenici tog doba tj. hrvatska inteligencija i tadašnja Katolička crkva na čelu sa Strosmajerom, ali i svi oni koji su kasnije u drugoj Jugoslaviji tu ideju nastavljali provoditi, a to su hrvatski komunisti na čelu s “ Velikim“ vođom Titom. U nastavljanju provođenja te zločinačke ideje  leži zločinačka odgovornost komunizma i hrvatskih komunista prema hrvatskom narodu.

Ta ideja, kao i sama Jugoslavija, bili bi opravdani da je postojao jedan jugoslavenski narod, te da su Hrvati, Srbi, Slovenci i kasnije Makedonci, Crnogorci, Bošnjaci, Albanci bili plemena ili od stranih dominatora otuđeni dijelovi jednog naroda, a to nije bio slučaj.

U istom takvom slučaju bilo bi opravdano i europejstvo, dok je isto u svakom slučaju nelogično, te taj zahtjev nije opravdan budući da od više naroda, svakog sa svojim definiranim prostorom, svojom povijesti, različitim socijalno-ekonomskim strukturalnim razvitkom pokušava složiti jednu cjelinu. Jedna takva cjelina, jednako kao i Jugoslavija, predstavljat će jedan nesklad, nesreću i zločin po hrvatski narod za koji će odgovornost snositi svi oni pojedinci Hrvati, ideolozi i stranke koji tu neprirodnu ideju postavljaju i provode i tako svjesno rade protiv hrvatskog naroda i hrvatske državne nezavisnosti.

Tu novu ideju predstavljaju i provode oni koji nemaju hrabrosti zastupati svoju stvar, oni koji nisu bili za hrvatsku državu, niti to danas jesu pa varaju narod na isti način kako ga se varalo i prije. Kao i u prošlosti tako i današnji kolonijalisti navlače narod po puzavcima i oportunistima dajući im političke i druge položaje s kojih uspješno obmanjuju narod.

Nisu oni iz nekih viših ideala za novu integraciju. Oni su toj ideji vjerni upravo zbog darovanih položaja. Jednako kao što je Mađarska pružila veliki osobni uspjeh samo mađaronima, Austrija austrofilima, Srbija srbo-jugoslavenima, tako će i EU pružiti samo osobni uspjeh eurofilima bez obzira što time žrtvuju i izigravaju narodne slobode i narodne ideje, što guraju narod u novu nesreću.

Da bi ostvario osobni uspjeh, da bi sačuvao stečene satelitske privilegije, da bi mogao ropski gmizati i puzati oko stolova europske oligarhije Z: Milanović danas obmanjuje Hrvate i građane RH, da kao mali narod nema šanse za uspjeh u svojoj malenkosti i svojoj nezavisnosti, te da kao takav mora i treba birati novi okvir.

S tom oportunističkom poštapalicom , o Hrvatima kao slabom i malom narodu, on želi postići da Hrvati posumnjaju u svoje snage i sposobnosti, u vrijednost svoje ideje slobode, da izgube vjeru u svoju slobodu pa da opet priznaju pravo, po tko zna koji put, svim našim porobljivačima i svima onima koji nas žele izrabljivati da to mogu činiti koliko hoće i kako hoće. Da priznaju pravo Milanoviću da se može dignuti novim “Velikim“ vođom, jer Hrvati kao mali i slabašni narod nemaju snage i zrelosti sami odlučivati i donositi odluke o sebi i svojoj sudbini, već kao takvi trebaju poglavicu, trebaju onu “vrijednost“ koja će s njima upravljati kud hoće, i kamo hoće, koji će njima vladati kako on hoće. Nikakva je to vrijednost, jer oni koji nešto vrijede ne žele drugima vladati, ne žele se odreći svojih vrijednosti koje su na čast i veselje Bogu i ljudima. Oni koji malo vrijede žele samo vladati i to kao tirani. ( Suci 9,7-15).

Hrvati su danas brojčano jedva spomena vrijedan narod upravo zbog svih svojih ograničenih Milanovića , a samo kukavan čovjek može na temelju brojčanosti ,svoj narod nazvati malim narodom i na temelju toga ga lišavati njegove ideje o sebi, njegove ideje o slobodi i o slobodnoj državi. Jedan narod, ma koliko “malen“ bio najsnažniji je u svojoj potpunosti kao slobodan narod u slobodnoj državi.

Površina i broj nisu kriteriji za kvalifikaciju jednog naroda velikim ili malim. Kad bi to bilo tako i značenje npr. Francuske kao velikog naroda došlo bi u pitanje u usporedbi s Indijom, Kinom ili Indonezijom i Brazilom

Ta činjenica nije nikada potakla ni jednog francuskog predsjednika ili premijera da svoj narod kvalificira malim i nevažnim narodom kojem njegova nezavisnost i sloboda nisu bitni. Suprotno tome je Francuska od samog početka EU integracija tražila svoju sigurnost i  ustrajno imala odlučan stav i zahtjev (bez obzira što je bila osuđivana) za sigurnost svoje nacionalne nezavisnosti i svog nacionalnog prostora.

Ideju Eu-a “veliki“ narodi zastupaju samo iz razloga kako bi njom prisvojili poziciju superiornosti tj. nadmoći i premoći za sebe. Hrvatima je potrebno uočiti da je za njih ta ideja štetna i moraju biti protiv te nove zablude da ne bi bili potpuno dotučeni.

Šuplja fraza o Hrvatima kao malom narodu koji zbog toga, što je mali narod mora biti otvoren kako ne bi bio izoliran, nema utemeljenosti. Naša prošlost je jezgrovit svjedok tome.

Milanovićeva  “otvorenost“  tj. novi okvir znači samo to, da ćemo prestati biti državnopravni individuitet, da nećemo više biti potpuno suvereni . Ta otvorenost znači i novo zaostajanje, novo ropstvo i u budućnosti novi napor za ostvarenje slobode, ako uopće bude prilike i mogućnosti za takvo što.

Znači ponavljanje prošlosti i nove nesreće čiji je uzrok Ante Starčević već davno detektirao kazavši : Kod nas ne staja dobitnik golom sabljom narodu za vratom, nego pored naroda plemenita, hrabra, velika, jaka staja ništetna kukavica !