BRODSKE PRIČE
piše: Emil Cipar
Jeste li čuli za ova imena: Louis Armstrong, Ella Fitzgerald, Dizzy Gillespie, Miles Davis, Charlie Parker, Benny Goodman, Duke Ellington, Billie Holiday, Count Basie i Benny Carter?
–Sigurno jesmo …reći ćete. -Je li ovo neki kviz, pa za ova imena su čuli svi, mnogi ih i danas rado slušaju. To su legende jazza, najoriginalnijeg glazbenog pravca. Ovo su bili majstori, koji su svugdje u svijetu poznati i čiji se šlageri još i danas izvode.
Dobro …pitanje broj jedan i nije baš nešto priznajem i ne bih ga ni postavio da nemam i pitanje broj dva spremno: Jeste li čuli za ime Filip Novosel?
-!!!!????
Priznajem, ovo pitanje sam postavio dvadeset godina prije vremena, jer Filip Novosel je tek na putu postati velika jazz-zvijezda. Ali …na najboljem mogućem putu.
Kako sam tako uvjeren u to pitat će te. Pa jednostavno. Svi ovi velikani čija imena nabrojah na početku ugradili su svoje iskustvo u jednu akademiju jazza u New-yorku. Akademija se zove: The new school for Jazz and contemporary music, a stručnjaci ove akademije traže svuda po svijetu mlade talentirane glazbenike od kojih će u četverogodišnjem studiju napraviti vrhunskog jazz glazbenika.
E sad …kakve veze imaju Filip i Akademija?
Filip je rođen u Slavonskom Brodu, otac Nikola poznati glazbeni pedagog uči djecu svirati tamburu. Nikola je naučio svirati tamburu od najboljeg hrvatskog pedagoga na ovom instrumentu, naime od Mihaela Ferića.
Filip je naučio svirati tamburu od oca i postao pravi majstor na tom narodnom instrumentu. Ali tambura i The new school for Jazz and contemporary music, nemaju još ništa zajedno. Taj instrument je potpuno nepoznat u svijetu jazza.
I bilo je to tako otkad je svijeta i vijeka i ostalo bi to tako, ali dogodilo se da su stručnjaci ove renomirane škole imati priliku čuti Filipovo sviranje na tamburi. Dogodilo se to na jednom seminaru kojega je Akademija iz New-yorka organizirala u talijanskom gradu Bassano del Grappa. Na tom seminaru sudjelovao je i Filip sa svojim jazz-sastavom Corona iz Zagreba.
Stručnjaci iz New-yorka bili su oduševljeni i Filipovom svirkom i njegovom tamburom, pa mu ponudiše bez audicije mjesto na akademiji, san svakog mladog glazbenika. I još nešto …budući da je Filip u međuvremenu i sam glazbeni pedagog koji je upisao postdiplomski studij i da je dobro potkovan općim glazbenim znanjem …ponudiše mu i mogućnost studij završiti za samo četiri semestra. Čak je dobio i polovicu stipendije od njih.
Prilika je to! Prilika svih prilika, koja se ne smije propustiti. Prilika za Filipa, prilika za tamburu, prilika za Hrvatsku…
E sad …tu je i problem. Filipov otac je glazbeni pedagog i tako je i plaćen. Znamo li koliko je hrvatskoj državi stalo do vrhunske kulture, možemo izračunati kolika mu je plaća. Osim toga Filipova sestra je magistrirala na orguljama u Beču i to je već istrošilo kućni budžet. Grad, županija, država? Osim tipičnog hrvatskog tapšanja po ramenima i obećanja …ništa.
A život u New-yorku je skup i pola stipendije dovoljno je tek kako bi se platio stan, koji košta 650 dolara mjesečno.
Polovicom siječnja Filip ipak putuje preko velike bare. Dok pišem ove redove, u nekoliko stotina metara od mene udaljenoj Sportskoj dvorani Brod je velika gužva. Filipovi prijatelji, kolege i sugrađani prepoznali su značaj i važnost ponude iz New-yorka i organiziraju humanitarni koncert pod nazivom Tamburaši za tamburaša u korist Filipovog školovanja.
-Jooj znate kako mi je neugodno. Ulaznica košta 30 kuna, a ljudi mi daju 50 i ne traže kusur. Znam da ljudi nemaju novaca ni za sebe dovoljno …kaže nam Filip.
Za prvi semestar novac je osiguran, a za ostala tri …nekako će biti valjda. Filip je na svu sreću Brođanin, kojega njegovi materijalno siromašni, ali duhom bogati sugrađani vole i poštuju.
Zbog čega ja sve ovo pišem i zbog čega objavljujem na „Hrvatskom glasu Berlin“. Pa dosadile mi već priče tipa …mi bi trebali ovako, mi bi trebali onako. Ova vlada nije dobra, trebalo bi oduzeti Titu odlikovanja, hrvatsku nastavu ovako, pravo glasa onako…
Htio sam samo reći da su Brođani u slučaju Filipa Novosela kada je iskrsnuo problem, potegli za svojim tankim novčanikom i iz njega izvukli novčanicu kojom su kanili podmiriti neki od brojnih računa. Ne dijele savjete, ne pitaju zašto ne pomaže ovaj ili onaj. Šute, daju, razmišljaju kako će ipak platiit onaj račun za kojega im sada fali 50 kuna i nadaju se kako su dali svoj doprinos kako bi se Filipovo ime našlo u onom prvom pitanju koje postavih na početku.
Tako je to jednostavno …šuti i pomozi, ili samo šuti!