Iz drugih medija
Hermina Hail 034portal.hr
Nedavno, taman u vrijeme sveopćeg izazivanja blagdanskog ugođaja sretnem frendicu između polica novootvorene trgovine u gradu. Usput, brže bolji odlazak u pohode novoj trgovini bilo je pitanje društvenog ugleda. Tko još ne zna što se tamo nudi, u najmanju ruku ne drži do sebe.
Upravo negdje između osjećaja da je nova shopping utjeha ista kao i sve druge i osjećaja da ako zbog ičega ikada poludim to će biti zbog velikog broja uznojenih ljudi na maloj jedinici površine, nabasam na svoju frendicu. Znamo se godinama, ali se nismo jako dugo vidjele.
Hvala Bogu što nam je stvorio Marka (osnivača Facebooka), a Mark neke besane noći došao na ideju povezivanja ljudi bez fizičkog kontakta jer sam baš zbog njih dvojice potpuno u tijeku što se događa s mojom prijateljicom, mada se ne susrećemo često. Znala sam vapiti za zajedničkim kavama, no kad uzmeš da se preko Fejsa možeš družiti iz topline vlastitog doma, bez beda što su ti obrve nepočupane, nekako su mi i kave prestale biti važan ritual društvenog postojanja.
Chat uživo
– Heeej, Ines… sto godina, gdje si, kako si? – zapjevam uglas đinglbelsima koji se prostiru po trgovini dolazeći iz skrivenih zvučnika šoping centra u službi što većeg profita.
– Hermina… – pogleda prema meni, al’ točno vidim kako joj se zjenice neprestano vraćaju prema izloženoj akcijskoj ponudi božićnih ukrasa.
– Baš mi je drago da smo se srele! Pitala sam se kako je prošao onaj najavljeni dejt… nisi ništa objavila o tome na Fejsu… – vrtim uglavi neke od njenih svježih statusa. A dnevno ih nabacuje milijun, btw.
Uh. Ines se sad u potpunosti odmiče od izleta pogledom prema primamljivim ukrasima, malo se brecne i nabaci mi wtf pogled. Pitam se jesam li ju možda zamijenila s nekim drugim virtualnih utjelovljenjem, ali samo na tren. Pa, radi se o Ines! Znala sam pomisliti da je Ines definitivna revolucionarka. To je žena koja pomiče granice privatnosti dijeleći s 448 prijatelja sve važne i nevažne sitnice iz svog života.
Kad je išla na šišanje nagradili smo je lajkovima i predlagali frizure. Kad je radila svoju prvu tortu nagradili smo je lajkovima i ohrabrivali činjenicom da prva nikome ne uspijeva. Kad je povraćala tješili smo je da je to prolazna viroza. Kad je dijelila interpunkcijske puse i zagrljaje i koješta svom bivšem dečku tako da svi vidimo, trpili smo ju. Kad je kukala kako nema više ni jednog dobrog slobodnog muškarca u ovom gradu također smo joj lajkali status. Na nekog je ipak naletjela, sudeći po statusu u kojem je najavila veliki dejt i zato sam je pitala kako je to prošlo… Gdje sam pogriješila?
– A kako si ti Hermina? Šta ima novo kod tebe? – pita me kao da želi uzvratiti udarac.
– Pa zapravo… znaš kako sam još u srednjoj voljela pisati… E, znaš, počela sam pi… – osjećam se kao da govorim čokoladnom Djedu Božićnjaku koji se nazire iza njenog ramena.
– Da… da… – izusti Ines tapkajući lagano na mjestu u nagovještaju premještanja na drugu stranu police.
– Ništa… vidimo se – zaključim očito neželjeni susret.
Dok joj desna ruka već grabi prema kalupu za vanilice lijevom mi nonšalantno odmahne dobacujući izjavu koja će kasnije postati osnova moje večernje molitve.
– Mina, vidimo se. Javi se nekad na chatu! – odlazi Ines, a za njom klapkaju oba njena identiteta.
Sačuvaj nas Bože
Lagano se provlačim kroz gužvu koja se stvorila oko kiselih krastavaca duboko poželjevši da ne sretnem više ni jednog od svojih fejs frendova. Bila je mala vjerojatnost, ali osjećaj da se u tom slučaju neću znati ponašati istjerao me iz trgovine prije nego sam naslagala sve potrebne stvari u svoja kolica.
Kasnije navečer, u skladu s običajem, prijavila sam se na Fejs. Ines je opet zabrijala da je DJ samo što me to dosad nije ljutilo. Točno dvanaest linkova u deset minuta na pjesmice Jon Bon Jovija s popratnim komentarima o njegovoj muškoj savršenosti ilustriranim uzdasima bilo je previše za mene. Otišla sam spavati mnogo ranije nego inače te uz redovne molitve za mir u svijetu, manu za gladnu djecu Afrike i prosvjetljenje pameti našim političarima, obratih se Bogu i na prilično nekonvencionalan način. Sigurna sam da On zna terminologiju i da će shvatiti kome je i čemu zapravo upućena ova molitva:
Oj Fejsbuče, u grijehu pohlepe začet, smiluj nam se!
Oj Fejsbuče, utemeljitelju i vođo virtualnih identiteta, smiluj nam se!
Oj Fejsbuče, sjajno ogledalo uglađenih profilnih fotografija, smiluj nam se!
Oj Fejsbuče, potporo slabih, smiluj nam se!
Oj Fejsbuče, stazo zalutalih, smiluj nam se!
Oj Fejsbuče, prava sliko naših skrivenih želja, smiluj nam se!
Oj Fejsbuše, stvaratelju opačina, smiluj nam se!
Oj Fejsbuče, ubojico pravopisa, smiluj nam se!
Oj Fejsbuče, kradljivcu vremena, smiluj nam se!
Oj Fejsbuče, utemeljitelju virtualnih vrtova, smiluj nam se!
Oj Fejsbuče, utemeljitelju notifikacija o nečijoj potrebi za čavlima na virtualnoj farmi, smiluj nam se!
Oj Fejsbuče, ubojico mog pravog prijateljstva s Ines, smiluj nam se!
Fejsbuče Markov, koji oduzimaš vrijeme svijeta, oprosti nam što te volimo.
Fejsbuče Markov, koji oduzimaš potrebu za stvarnim druženjima, oprosti nam što te gradimo.
Amen.