PISMO MAJCI

Na današnji dan 1925. godine umro je jedan od najvećih ruskih poeta i najslavnijih pjesnika svijeta Sergej Aleksandrovič Jesenjin. Veliki pjesnik je izvršio samoubojstvo u sobi hotela Angleterre u Petrogradu. Žene su cijelog života pratile Jesenjina te su ga obožavale kao čovjeka rijetke ljepote i pjesnika čiji su stihovi osvajali njihova srca. Zanesen njihovom ljepotom, napisao im je svoje najljepše ljubavne pjesme. Objavljujemo „Pismo majci“ jednu od njegovih najpoznatijih:

Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.

Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.

Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.

Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.

Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije osam ljeta.

Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.

I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.

Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

4 1 vote
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
3 Comments
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Dubravka Borić
12 years ago

Moja draga pjesma.

Martina
Martina
12 years ago

Predvna pjesma. Mozda najljepsa o majci. Zaboravila bi ju potpuno, da se netko nije sjetio da me podsjeti. Hvala!