ŠTO NAS SPAJA

SUSRETI
piše: Sonja Breljak
Berlin/ –Halo …je li to redakcija Hrvatskog Glasa Berlin? -E, jest, na pravom ste mjestu …odgovaram Majdi Ivković …kako  dalje u razgovoru doznadoh …urednici Međunarodne redakcije na Glasu Hrvatske Hrvatskog radija. Gospođa Ivković pronašla naše strane, pa čitala …čitala. –Listajući po stranicama Hrvatskoga glasa Berlin, ostala sam zadivljena radom Vas i Vaših kolega …veli nam Majda koja je u potrazi upravo za likovima s naših strana …Pa dajte, molim Vas kontakt s likovima iz Vaših berlinskih kolumni. Zanima nas Evelin Novak, Andrea Vidović, Suzana Smolković, Josip Juratović …Ma, tko bi odbio takvu molbu. Srce mi se ispunjava ponosom na tako lijepa djela koja učiniše ovi ljude, na strane našeg portala koje su o tome svjedočile i glas širile. Eto, kreće se, pa glas stiže sve dalje i dalje.
Tako su slušatelji Glasa Hrvatske Hrvatskoga radija imali prigodu čuti razgovor, saznati čime se trenutno bavi Evelin Novak, naša predivna sopranistica, sa stalnim angažmanom u berlinskoj Staatsoper, čuti o glavnoj ulozi i brojnim drugima koje čekaju Evelin u budućnosti. Imali su prigodu slušatelji čuti i što je to odvelo mladu Andreju Vidović čak u daleku Južnoafričku Republiku, što je tamo vidjela, doživjela, kakvu poruku ima i za druge mlade iseljenike, Hrvate, mlade ljude širom svijeta.
Imat će prigodu slušatelji čuti uskoro i kakva to energija vuče Suzanu Smolković, mladu vjernicu koja u Hrvatskoj katoličkoj misiji svira dugi niz godina i uz to vodi i Zbor mladih što je prošle godine pjevao na Olimpijskom stadionu za posjeta pape Benedikta XVI. Berlinu.
Pa onda …kojim to putevima i kakvom upornošću, Josip Juratović, porijeklom inače iz Koprivnice, stiže do zastupničkog mjesta u njemačkom parlamentu, prvi i do sada jedini zastupnik u Bundestagu hrvatskog porijekla.
Ah, dragi slušatelji Glasa Hrvatske Hrvatskog radija …tako divne priče i puno više od toga kriju strane našeg Hrvatskog Glasa Berlin. Neki su likovi iz Berlina kretali put domovine a drugi su opet iz domovine kretali put Berlina …svi zajedno put svijeta, on im preko naših strana, dom bio.
S ponosom domovini i svijetu ukazasmo na ove predivne primjere. S radošću primamo posebne likove i djela što nam ih na našim stranama bliskima učine naši brojni suradnici. Ah, kako zahvalno primismo tekstove naših samozatajnih …Iveka, Mirele, Jadrana, Dražena, Adolfa, Hrvoja …E, baš ovo posljednje ime, naš suradnik Hrvoje Mužević iz Slavonskog Broda “skrivio je” netom sklopljeno poznanstvo, predivan susret s jednim od likova ….ovoga puta iz Hrvojeve pripovjesti naslova Djevojka s našega brda …ali da pričam redom …
Bijah pretprošloga tjedna na koncertu orkestra Wellebit u Zajednici …dobro nisam baš nešto bila dobrodošla, ali eto, to kod mene ima sporednu ulogu u smislu doživljaja glavnoga …u ovom slučaju glazbe …bilo predivno! Opet skrenuh s teme …Dakle, negdje u pauzi Wellebitova nastupa priđe mi kratko jedna mlada žena s pitanjem …Jest li Vi gospođa Breljak? E, da, jesam. –Ona gospođa koja izdaje Hrvatski Glas Berlin? Da, da …ta! …optužujem samu sebe.
Pa iznenađeno dalje slušam Martinu Vranešić Bothorn …lik iz teksta Hrvoja Muževića, “Priča cure s našega brda”. Teško povjerovati. Svijet je baš mali. I pun iznenađenja. Spetljah se …teško mi u sjećanje dolazi sadržaj kolumne, imena nikako da se sjetim …svirala u Misiji i Lippstadtu 15 godina …uspijevam uhvatiti tek dijelove spoznaja o mladoj ženi ispred mene. Dotiče mi to do pameti …jer to srce sugerira, pa Martinu Vranešić Buthorn pozvah u crkvu na Merhingdammu u nedjelju, na kore, k zboru u kojemu pjevam.  Pjevača i onih koji sviraju, nikad dosta. Dogovor. Obećanje. Nada u novi susret. I stvarno …nedjeljna misa donijela puno zadovoljstva …Martina  prišla zboru. Nekad je uistinu svirala 15 godina u Lippstadtu. Već nedjelju koja je pred nama, svirat će na Mehringdammu. –
-Ah, kako ste me svi toplo primili ...veli Martina …nisam se ni malo osjećala neugodno.
A meni srce veliko od ponosa na moje zboraše. –Sam dragi Bog te je poslao k nama ...vele …pa sad imamo zamjenu kad je jedan svirač zauzet. I svi radosni. Martinu predstavih poslije mise našem župniku. Ona crkvu napustila s debelom knjigom nota …za malo provježbati do nedjelje. I najvažnije …pronašla toplo mjesto među ljubiteljima glazbe.
Eto, svemu je kriv Hrvoje, Hrvatski Glas, Wellebit … što od svega toga …tko zna. Ne znam ni ja …iako poznajem i Hrvoja i Hrvatski Glas i Wellebit i Curu s našega brda …ne znam ni ja. A nije ni važno. Znam ono važnije …najvažnije. Osvjedočih se, spoznah, uhvatih, primjetih kod svih likova, suradnika, tekstova, njihovih poruka …Znam što nas spaja.