KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
foto: Alfred Matijašević
Stružec/Pada li pada …Sitan snjeg, milina ga je gledati. Vrte se pahuljice u krug, kao seosko kolo. Sjedim kraj prozora i gledam …i meni se sve vrti u glavi. Ne zatvaram oči ali kao i da ne postojim u ovom vremenu i prostoru. Odnio me vrtuljak misli u djetinjstvo. Živim u sadašnjosti. A ne primjećujem godine na sebi, samo kad se pogledam u ogledalo ili kad se treba dignuti sa stolice. Onda kosti progovore: -Starost …nisi ti više mlada. Srce bi htjelo, ali noge ne.
To mi se događa kad sam na folklornoj zabavi. Ispod stola plešu noge. Iznad stola pjevaju usne, u srcu povišen tlak. I to je to.
Sjećam se djetinjstva …Svake subote su bile zabave u selu. Cijelu subotu bih stajala kraj tate, u štaglu, gdje je na svom oblipanku, izrađivao gotovo sve predmete koji se mogu napraviti od drveta. Molila bi ga da li ja i mama smijemo na zabavu. Šutnja. A kad bi se približila večer, on bi klimnuo glavom …a nas dvije trk prema domu, gdje je već svirala seoska muzika. Pa onda do jutra ples …osim ako se tata ne bi napio, pa došao za nama i potjerao nas doma. Kad smo se u štiklama ujutro vraćale kući, snijeg je bio do pasa. A mi u najlonkama …pa prti do kuće oko 2 km.
Lijepo je, čarobno kao u snu, u zimi kad je bijelo naše selo. Snijeg je napadao i do metra, a ja nemam s kime graditi Snješka. Nije vani ni zima, oko nule. A što je to …u mojem djetinjstvu je bilo i više snijega a i puno hladnije je bilo.
Ovo moja prva čarobna zima otkako smo se vratili doma. Tome su točno 4 mjeseca. Još uvijek nisam toga potpuno svjesna, sve mislim da sam na produženom godišnjem odmoru.
Snijeg me vraća u stvarnost. Svaki dan ometem stazu do ceste. Snijeg nije težak, lepršav je i suh pa se može čistiti i s metlom. Na pamet mi padaju ljudi iz grada, oni ne moraju odmetati snijeg i ne znaju kako je to ponekad teško.
Snijeg je prekrio sve i ima ga dosta. Ima ga i na kućici koju mi je susjed napravio za ptičice, tu sad dolaze samo sjenice.
Ne znam gdje su mi prijatelji labudovi. Na mojoj ogradi mali kipovi anđela izgledaju k´o Snješko, na glavi im puno snijega, samo poneko oko viri ispod snježne kupole. Frezom za snijeg, odmetao je muž u dvorištu dva kolovoza radi auta ali …ne idemo po ovakvom vremenu nikuda …jedino, ne daj Bože, u slučaju kakve nužde. Zima još nije pri kraju. A meni je upravo i dosta snijega …neka sad dođe proljeće!
Subscribe
0 Comments