U ZEMLJI MEDA I MLIJEKA

O ČEMU JE RIJEČ
piše: Žarko Delač
Kao dijete željezničara vrlo mi je teško izreći bilo kakve kritike na račun hrvatskih željeznica, ali u posljednje vrijeme to je jednostavno nemoguće izbjeći. Uz već poznate probleme s previše ljudi a premalo rada. što je dodatno istaknula i jedna zamjenica ministra, u ovom javnom poduzeću trebaju hitne i radikalne promjene. Ne samo u broju zaposlenika već u njihovm pristupu poslu koji je nekada bio jedan od uglednijih i imao povlašteni društveni status.
No danas osoblje koje je direktno u kontaktu s putnicima ne mari za svoj izgled, ne daj bože da očiste snijeg na peronima, parkiraju se osobnim vozilima na peronima za putnike, ne koriste razglas za informiranje putnika, a kad želite sami doći do informacija jednostavno vam kažu ne ulazite u službene prostorije. Bila su to neka vremena druga gada su željezničari bili gospoda i tako se odnosili prema svom poslu. Zato nije čudo kako su danas kašnjenja vlakova ili jednostavno njihovo otkazivanje postali pravilo, a ne iznimka.
Energija je u posljednje vrijeme vrlo aktualno pitanje nažalost ne po energetskim projektima i novim ulaganjima već po cijeni energenata. Neki kažu energija je kod nas jeftina i treba pratiti europske cijene. Bilo bi to u redu kada bi i prihodi bili europski. Ipak najviše me čudi činjenica što pratimo cijenu na svjetskim burzama, a sami proizvodimo plin i naftu.
Koliko nije nam poznato …jer taj se podatak krije, jer u kompaniji koja proizvodi i crpi naše energetske izvore te iako je još uvijek u našem većinskom vlasništvu glavnu riječ u njoj vode stranci. Ipak uspio sam saznati kako je proizvođačka cijena m³ prirodnog plina 60 lipa, a sami najbolje znate koliko plaćate taj energent. No ne znamo kamo ide ta ogromna zarada. Još jedna nelogičnost karakteristična za našu državu.
Dolazak jedne uistinu svjetske zvijezde u Hrvatsku na premijeru svog filma privukao je veliku pozornost medija. Prateći igrom slučaja prikovan uz krevet uslijed viroze bogatu ponudu TV programa nisam mogao a ne zamijetiti jednu neukusno i napadno našminkanu voditeljicu jedne naše televizije.
No poanta nije samo u tome već u govornoj mani iste tako da su moji ukućani ovu televiziju u šali nazvali elteel. I tu zabavi nije bio kraj. Naime muški joj se kolega na kraju razgovora s bračnim parom Kovač zahvalio riječima hvala vam gospodo. Sve u svemu ovu crticu mogu završiti s velikom pohvalom prijenosa tog događaja, u posljednje vrijeme bezrazložno kuđenoj javnoj televiziji.
Problem s prodajom nacionalnog bogatstva strancima poznata je stvar, a izlika je kao i sada kratkotrajno krpanje proračunskih rupa. Pitam se kako ćemo krpati rupe kada sve prodamo i što ćemo ostaviti našoj djeci u nasljeđe? A kada već nešto prodamo što jako dobro posluje upozoravam kako pohlepi nikad nema kraja. Tako telekomunikacijski operater T-Com neprestano smanjuje broj radnika, a s druge strane u kontaktu s korisnicima prepušta vas automatima i besplatnim brojevima. Zapošljava jeftiniju studentsku radnu snagu koja se trudi biti na usluzi ali oni samo dođu i prođu kroz trenažni proces. Požaliti se nemate kome, a studenti vas koji se javljaju na besplatan broj nemoćno prebacuju iz odjela na odjel.
Uzimajući prethodno u obzir ipak u globalu dobro živimo i uživamo u hrvatskoj svakodnevici bez prevelikog stresa i naprezanja. Zato nije čudno kako azijci predbacuju euopljanima da rade premalo jer i mi smo da podsjetim dio te Europe, a od nas je situacija još drastičnija. Istaknuo bih ipak primjer odvjetnika i javnih bilježnika koji rade punom parom.
Tako je prizemlje tzv. Palače pravde u Zagrebu prepuno ovrha i to zamislte najviše za 125 ili 250 kuna. U cijeloj toj priči odvjetnici i bilježnici su bogato nagrađeni, a na uštrb običnog građana. S druge strane optuženici ili nepravomoćno osuđeni „veliki“ Hrvati vuku sve nas za nos i sa svojim odvjetničkim timovima dokazuju neku svoju pravdu. Svjestan sam toga kao je toga uvijek bilo i bit će ali neko će se od tih hrvatskih tajkuna kad-tad opeći.
Ako ne na izazivanju prometnih nesreća, krivovorenju dokumenta, mitu i koropciji ono bar na utaji poreza i varanju države. I upravo je to segment na kojem bi trebala vlast poraditi i poreznom disciplinom puniti praznu blagajnu te spriječiti svaku i najmanju pomisao na malverzacije i osobno bogaćenje!