SKOK U HLADNU VODU
piše: Mirela Bajlović Marasović
Nikad nisam shvaćala kako nevini, društveno odgovorni, savjesni, pošteni, zreli žene i muškarci završe iza rešetaka …zbilja nisam vjerovala da je to moguće, barem ne u jednoj ovako izrazito demokratski ustrojenoj državi kao što je Njemačka.
Dugo, ali zbilja dugo sam se pitala što bi bilo, da se ovako nešto dogodilo nekom Nijemcu (u mislima mi odzvanja „Švabi“) ili Njemici…
Kako bi društvo kojem pripadaju …reagiralo na ono što je zadesilo moju mamu?
Koje posljedice bi snosila država, na primjer Hrvatska, da je zarobila nevinu ženu u ranim četrdesetim, majku troje djece?!
Preko noći je zadržalo u zatvoru, prethodno skidalo na golo, omalovažavalo i ponižavalo i to 1999.?!
Što bi rekli oni borci za NJEMAČKA ljudska prava da su se jednoj njemačkoj obitelji događale grozote koje su se nama dešavale?!
Zamislite samo jednu peteročlanu njemačku obitelj i tri jebena kufera …četu naših policajaca, dok ih deportiraju iz kuće koju su kupili kod nas u Hrvatskoj, a zatim majku te iste obitelji kod nas u Remetincu.
Mene i sama pomisao na takvu scenu nasmijava, to nije moguće ni zamisliti, a kamo li čitati o tome.
Čekali smo ju …iz sata u sat smo tatu zapitkivali…
-Hoće li više? Kad će? Dokle je došla?
Nikakav odgovor nismo dobili…
Od kad se vratio s telefona susjede Kate …tata kao da je zanijemio, jedva je izustio samo nešto kao:
-Mama će ipak tek sutra krenuti …bivao je sve tiši, potišteniji, jadniji…
Nismo išli za tim, već je bilo kasno, a i iščekivanje čovjeka umori …to sam barem pomislila, dok sam ga promatrala jer njegovo stanje je postajalo zabrinjavajuće. Informacije nam je dijelio na kapaljku …to nije bio tatin običaj.
Razgovore je svodio na minimum …a temu maminog dolaska je zaobilazio kao vrag Sv. Iliju.
Atmosfera u kući je postala zaglušljiva, nesnošljiva …javlja se intuicija …opet strah, siv, hladan, težak, otrovan, nelagodan…prosuo se po nama čim smo upitali:
-Što se mami dogodilo?…prosuo se po nama i srastao nam je s našom vlastitom kožom. Tata je nastojao lagati, uljepšati mamino uhićenje najbolje što je mogao …ali netko onakvih prodornih očiju to ne može.
Čovjek predirektan ne može preko noći postati indirektan. Kome bol isijava iz očiju ne može lagati i poricati istu, ona je tu, ona se vidi … u kombinaciji sa strahom čak postane i opipljiva…
Ispričao nam je što mu je tetak rekao na telefonu, nije okolišao. Nije ni mario što smo bili ipak samo djeca.
Nismo plakali, nismo dramatizirali, nismo …ma nismo ništa …tu vijest smo primili s jednakom dozom žalosti i gađenja, kao što smo se prije mjesec dana pomirili i sa činjenicom da zauvijek moramo ostati živjeti u Hrvatskoj.
Mama će doći, sutra ili prekosutra, to nije bilo upitno …doći će i to je najvažnije. Nekad kasno te noći smo i zaspali. Nismo bili sami …i dalje je naš vjerni pratitelj bio s nama…siv, hladan, ljepljiv, težak i odbojan …bio je tu …samo smo se pravili da nije.
Mi smo zaspali, ali ona ne. Bila je budna cijelu noć. Čekala je zoru, zatim jutro, a onda i suca.
Samo da se to više završi, da dođe kući! Pa se sjeti da nema kuće …nego samo nas, pa samu sebe ispravi i ponovo posloži misli i pomisli…
…da se vratim svojim najmilijima, a onda ćemo nanovo početi, po Bog zna koji put iz početka puštati korijenje. U koliko nam nije zakržljalo…
I stade pred sudca…osuđena…
On pročita optužnicu…osigurali su joj sudskog tumača. Moraju PO PROTOKOLU!!!
Optužili su je za ilegalno ulaženje u njihovu državu, za ilegalnu vožnju po autoputu (za tu sam točku optužbe prvi i zadnji put čula od mame, zatim to i pročitala iz dvije stranice duge optužnice), vožnju s nevažećom vozačkom dozvolom (još uvijek je tad imala njemačku vozačku dozvolu a to se smatralo ilegalnim posjedovanjem dokumenata).
Kad te protjeraju …očekuju u najmanju ruku da promijeniš i boju svoje kože ukoliko se ona na bilo koji način može povezati s tvojim postojanjem u njihovoj državi.
Ne mogu si već 20 minuta izbiti Židove iz glave, proganjaju me od kad sam počela pisati.
Bilo je tu i drugih dvadesetak zakona i zabrana koje je mama prekršila. Ispostavilo se da ona i tata imaju po 10 godina zabrane ulaska u EU, te da nakon isteka tih 10 godina moraju platiti troškove koji su nastali tijekom i jedne i druge deportacije, da bi se mogli slobodno kretati po EU. A mi: Alex, Sana i ja smo bili maloljetni pa nas navodno neće teretiti zabranom.
Odrediše joj uglavnom kaznu od 2 500 maraka…tad su bile marke…
Treba ih platiti na licu mjesta!!!
Ili će platiti kaznu ili će ostati još tjedan dana u zatvoru, kako bi stekla pravo na žalbu, te se nakon stečenog prava na žalbu može žaliti na kaznu…
Jeste li sve ovo dobro pohvatali?!
Ako niste …NEMA VEZE …nismo ni mi!!!
Izvadila mama novčanik kako bi platila kaznu svih kazni …i upitaše je onako usput …od kud joj novci.
Ukoliko ih je na bilo koji način zaradila za vrijeme svog ilegalnog boravišta u Njemačkoj, imaju ga pravo konfiscirati.
Prije suđenja joj je rečeno da ne odgovara bez sudskog tumača, a on je otišao čim su mami odredili kaznu.
Ponovo je pitaju od kud joj toliki novac, je li ilegalno radila.
Mama im je na sve to samo tutnula onih 2500 maraka na pult i rekla:
-Nix verstehen!
Kad je prodala kuću, skoro sav preostali novaca je stavila na devizni račun. Uza se je imala 3000 maraka…
Izašla je van s nekim ludim poletom i olakšanjem. Sad je definitivno bilo sve gotovo…nikome nije dužna stati sve do slovenske granice. A i za nju je dobila neku potvrdu suda.
Tetak i baka su ju već čekali. Nisu mogli prisustvovati „suđenju“.
Čekali su je jadni od 7 sati ujutro, pokočili se na hladnoći …ali kad su vidjeli moju za čudo vedru mamu i njima je bilo lakše.
Nisu, ja mislim, nikad shvatili zbog čega je osjećala olakšanje. To se u stvari ne može ni objasniti.
Znala je da joj se radujemo …s tom mišlju je vozila sve do Plaškog, bez prestanka, bez pauze, samo je vozila. I tek kad je stigla, kad je izašla iz auta …tek onda su ju preplavili osjećaji.
Sve ono što je doživjela od kad je otišla od nas je polako izlazilo u suzama, zacjeljivalo je na taj način. Tek sada je osjećala olakšanje…
A nama? …nama je mama bila opet tu.
Ali ne samo mama, nego i žena s početka ove priče … zatvorena, prethodno na golo skidana, omalovažavana i ponižavana…
…i to 1999.!
Subscribe
0 Comments