IZGLEDA DA SAM BIO U PRAVU

Dragine priče
piše: Drago Oršić
Iako živim vani, kako prije dok sam bio u radnome odnosu, tako i sada kada sam ostvario pravo na mirovinu, no sada iz obiteljskih razloga, ali to je sporedna stvar, pratim zbivanja u Lijepoj našoj, sada možda i intenzivnije nego dok sam radio.

Prije sam navraćao na kiosk i kupovao Večernji a sada pratim redovno veći dio domaćih elektroničkih glasila putem interneta.

Ponegdje i objavim pokoji komentar, tek da si dam oduška, ali u većini slučajeva samo klimam glavom i negodujem u sebi, jer niti moji komentari a niti moje negodovanje, niti koga diraju niti koga potiču na razmišljanje. Tu uglavnom mislim na vladajuću elitu u Lijepoj našoj, jer toliko krivih koraka koliko su sve vlade do sada napravile vodeći državu, u košarkaškom žargonu bili bi proglašeni za totalne antitalente i bilo bi im zabranjeno baviti se djelatnošću koju obnašaju.

No ne i u Hrvatskoj!

Bio sam pobornik Tuđmana jer sam kao i većina Hrvata želio da se ostvari san o samostalnoj Hrvatskoj i da konačno budemo svoji na svome, da nam nitko drugi ne kroji sudbinu, nego da to činimo sami.

Nažalost, jedino što je Tuđman ostvario je samostalna Hrvatska, to mu je na čast, no sve drugo što se nakon toga desilo je toliko tužno, da niti naša samostalnost to ne može, kao protuteg na vagi prevagnuti. Zemlju su nam kojekakve protuhe i desne i lijeve provenijencije pokrali i opljačkali, razorili gore nego Huni u svojoj strašnoj najezdi.

Prevarili su radnike i pokrali im poduzeća a njih bacili na ulicu, prevarili su seljake i razbucali poljoprivredne kombinate. Strojeve istih su pokrali pojedinci, stočni fondovi su uništeni da bi napravili mjesta uvoznicima, a seljacima se sada prodaje magla o nekonkurentnosti. Kao kost spoticanja ostali su poticaji, a njih su dobivali opet samo pojedinci, naravno podobni.

Privreda je najvećim dijelom uništena, ili su opet pojedinci kupovali tvornice i firme sa kojekakvima papirnatim pokrićima, da bi slobodno mogli otpuštati radnike opravdavajući to racionalizacijom. Sanirali smo Banke da bi ih u bescijenje prodavali strancima a nitko od naših vrlih političara nije digao glas protiv. Pa čije su oni interese zastupali gospodo. Naše hrvatske sigurno ne!

Dvije tisućite došlo je do promjene vlasti. Bravo, mislio sam, sada će konačno prestati noćna mora i nova vlast će se okrenuti unazad i pokušati, naravno koliko je moguće bolje, ispraviti sve meandre koje su prethodnici, svjesno ili iz neznanja napravili.

A što se desilo?

Ništa. Niti je nova vlast imala volju niti želju bilo što učiniti u tome smjeru, nego je nastavila tamo gdje je prijašnja vlast stala, naime rasprodavati ostatak. Žalosno, gospodo jako žalosno.

A oni su bili dužni svojim biračima, vratiti vrijeme i početi procesuirati one koji su u prtljažnicima osobnih automobila po selima, za njemačke marke, prodavali kalašnjikove  i pripadajuću municiju, pa do onih koji su u Saboru dali suglasnost za prodaju saniranih Banaka strancima.

I jedne i druge moglo se staviti pod isti nazivnik, a to je veleizdaja, ne samo države nego i svih njenih žitelja.

No kako već rekoh, niti volje niti želje nisu imali. Onda nije ni čudno da ostvarilo ono što citira crni humor, kad veli unesrećenome neka se nasmije jer moglo je biti i gore ..i dođe gore.

Ponovo se na vlast vratila, malo prorijeđena skupina opsjenara i lopova. Grmjeli su na zborovima kako neće dati naše generale Haškome sudu, a Europi su zaprijetili uvođenjem ZERP-a. Što se poslije njihovoga ustoličenja desilo nije potrebno ponovo komentirati.

Trenutno suđenje, tadašnjem apsolutnome autokratu je samo mučni nastavak trakavice koju su vladajući rastezali do novih izbora. Tračak svijetlosti je bio početak borbe protiv korupcije, ali sve to se toliko razvodnjava da je uspjeh bilo kakove pravedne presude vrlo upitan.

Gledajući realno, opljačkani i prevareni građani Lijepe naše, traže i nadaju se oštrim rezovima u svakome području, oštrim osudama svih onih koji su nam državu i njene stanovnike doveli u ovu situaciju.

Zar je problem dokazati kojekakvim tajkunima da su samo prevarom i pljačkom mogli steći toliko bogatstvo kako bi mogli kupovati industrijska postrojenja ili firme koje su stvarane desetljećima.

Izgleda da je!

I najnoviji izbori su doveli na vlast novu stranku, ne baš novu. Ponovo je porasla nada žitelja Lijepe naše, kako će sada biti sve drugačije i kako će doći do preporoda u svim smjernicama života u nas. Iako nisu dugo na vlasti pokazali su nam kako smo se ipak svi redom prevarili. Prosvjed poljoprivrednika,mljekara, nisam podržavao jer sam smatrao, moje osobno mišljenje, da mjesto rješavanja njihovoga problema nije ulica nego sud.

Izgleda da sam bio u pravu.

Očito uhljebljivanje svojih kadrova i koalicijskih partnera u raznoraznim upravnim odborima nikako im ne može služiti na čast. No oporezivanje stranih mirovina u Hrvatskoj, e to je priča za sebe.

Znam da će se odmah javiti , mahom zavidni ljudi, koji će navijati za tu stvar, jer treba im uzeti,imaju oni. Svakako da treba podržati socijalno osiguranje, ali ja ga ovdje plaćam i kao penzioner, i budem li trebao usluge hrvatskog zdravstva, sve će biti namireno od strane njemačkog osiguranja. Ne znam kakva su penziona davanja u drugim zemljama no ukoliko uvjet za nadoplatu poreza na mirovinu bude prijava mjesta boravka, bojim se da će dosta nas reći zbogom Hrvatskoj.

No ne žalosti toliko činjenica da bi mi koji se želimo vratiti u domovinu trebali platiti porez na mirovine zarađene vani, nego da bi taj novac,  bio na milost i nemilost, izručen istima onima koji su nas prevarili i bezobrazno opljačkali.

A što se tiče stranke na vlasti, vjerujem da je skoro svatko od njih bio Titov pionir i da je od njega i njegovih sljedbenika dobro ispekao zanat. Jer upravo tako, kako su njihovi prethodnici imali stručnjake, koji su bili zaduženi, izmišljati, kako i na koji način pokupiti vrhnje sa tuđe stečevine, tako i ovi danas,umjesto otvaranja novih radnih mjesta i oporavka privrede, u prvome redu namjeravaju pokupiti pinku za nešto u što nisu ništa uložili.

Sa pravom se moram upitati, brinu li se ti i takvi političari zabudućnost Hrvatske, ili im je glavna zadaća proći taj mandat i osigurati si, uz razne pogodnosti, debelu mirovinu, protrljati ruke, potapšati se po ramenu i reći: „dobro si to uradio“.

I kako svaka priča kaže: „Ako nisu umrli, ili su na skijanju u Austriji ili Švicarskoj, ili se voze na nekome kruzeru ka Bahamima“.