TRGANCI SA SIROM

Iz bilježnice moje bake
piše: Emil Cipar
Čim dođe zima dođe mi želja za tipičnim zimskim jelima. I to ne nekim kompliciranim, već onim jednostavnim, starinskim. Kuhinja moje bake pojavi se pred očima kao da je jučer bilo.

Bilo nas tada puno čeljadi u maloj kući u blizini Prnjavora u Bosni. A kuhinja nije bila samo kuhinja, već je imala višestruku namjenu. U njoj se jelo, kuhalo, grijalo, primalo goste, molilo, kartalo, plelo, prelo, tkalo, održavala prela…

Zimi se petrolejska lampa palila ranije no inače. Duge večeri bile tada u tom dijelu Bosne.

Molitva, večera, pospremanje stola… i nakon toga nezaboravan društveni život. Kuhinja je bila redovito puna. Gosti su bili počašćeni purkavcima …kokicama bi se to sada reklo, ili špicama, tako se nazivale koštice od bundeva.

Večere su mi ostale najviše u sjećanju. Kuhala je baka, a ona je bila majstor od najjednostavnijih sastojaka napraviti kulinarski užitak i prije svega nahraniti brojna gladna usta.

Dosta toga se i zaboravi, a i prošlo je više od pola stoljeća. Ipak …dovoljan je neki sitni detalj, neki miris, naziv… i ja se odmah sjetim dana pod Ljubićem.

Sada živim u Slavonskom Brodu. Ovih dana došao je u posjet šogor iz Zagreba. I u razgovoru kako to često biva …sjećanje na djetinjstvo i na jela koja su u to vrijeme bila često na stolu. Toga više gotovo i nema, ostalo je samo sjećanje.

Kako bi punica u miru mogla gledati svoju omiljenu sapunicu odlučimo otići prošetati, pa negdje na kavu. Put nas odvede do novoigrađenog hotela Art i restorana „Zrinski u njemu“. Šogor je htio vidjeti što se to novo izgradilo  na uglu Zrinske i Gajeve.

Nismo imali nakanu zadržavati se, jer u restoranu kod Račkog se ne puši …samo baciti pogled.

Lijepo izgleda, pa sjednemo ipak. Kasnije ćemo do „Onyxa” na kavu.

Nađe se tu i jelovnik. Nismo nešto posebno gladni, ali nađem u jelovniku jelo kojega se dobro sjećam, a i šogor isto tako.

„Trganci sa sirom”. Naručimo.

Potrajalo je malo duže. Napokon stiže, ali ne ono što smo naručili. Naručeno je jasno, glasno i pred svjedocima Trganci sa sirom, a ovo što je stiglo bilo je rezano, sječeno …ili što već, ali trgano sigurno nije. Htjeli smo reklamirati, ali nismo mogli odoljeti mirisu, pa se pravimo kao da nismo ni primijetili podvalu.

Prženi crveni luk i slanina, kojim su bili preliveni širili su miris 60-tih i 70-tih. Sve u umaku od vrhnja i sira.

Okus poznat i nikad zaboravljen. Tijesto pripremaju sami u restoranu, zbog toga je malo potrajalo.

Dogodilo se ovo prije par dana. Nisam htio pisati o događaju, jer bi ispalo kao plaćeni oglas, sponzorirani članak, ili nešto slično. Ali budući da mi je jako stalo do čuvanja tradicije i običaja mislim kako to ipak moram učiniti, iako nisam neki kulinarski stručnjak. Mislim kako sve ono što je staro i vrijedno treba sačuvati, pogotovo bogatu slavonsku tradicionalnu kuhinju u ovo vrijeme brze prehrane.

Rezani „Trganci sa sirom”, u restoranu „Zrinski“ čiji je vlasnik Željko Rački …nisu samo obično jelo, kako bi se najeo na brzinu. Oni zahtijevaju više pažnje i za njih si treba uzeti vremena. I trebalo bi ih zakonom zaštititi.

A krivo etiketiranje nismo uzeli za zlo. To je već profesionalna deformacija …pa čovjek je inače odvjetnik po zanimanju.

E sad …znao sam da ću kad-tad pisati o tome, pa zamolih recept od kuhara. Možda će netko doći na ideju pripremiti ovo ukusno jelo.

-Sol, jaje, brašno, voda… Od ove smjese napravi se tvrđe tijesto, kao za rezance, ili mlince. Razvalja se malo deblje nego za mlince, onako za debljinu palačinki …otprilike.

U slanu kipuću vodu ubacuju se rukama trgani manji komadi tijesta. Odatle naziv trganci. Ako ih želite rezati, onda veličine 2×3 cm otprilike.

Kada isplivaju na površinu, kuhani su. I to je to!

E sada …uz trgance uvijek ide dodatak. Možete dodati komadiće kravljeg sira, ili ako baš želite kao kod Račkog u restoranu onda ispržite na ulju ili masti komadiće slanine i sitno rezani crveni luk. Kada je to prženo dodajte komadiće sira, zalijte vrhnjem za kuhanje i gotovo.

Time prelijete trgance.

Salata uz to je stvar ukusa. Ja bih preporučio matovilac, ali Bože moj, ne bih se nametao. Odgovarala bi i zelena salata, ili što već poželite.

Želim vam dobar tek!