ŠESTA POSTAJA/Hrvatski iseljenički križni put
Autor: Adolf Polegubić
– Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo tebe!
– Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Dok su drugi vikali i izrugivali se tvojim mukama, bilo je i onih koji su sućutno promatrali tvoju muku. Tek rijetki su prilazili kako bi ti olakšali u tim strašnim trenucima. Povijest se stoljećima ponavlja. Sjetimo se samo raznih mučilišta. I naš hrvatski narod je prošao muku da bi opstao na svom prostoru. Mnogi, među kojima i mi, morali smo potražiti bolji život u inozemstvu. Žena imenom Veronika ti je pružila rubac, a ti si joj u njega utisnuo svoj sveti lik. Gospodine, hvala ti za sve velike žene i muškarce u našem narodu i drugim narodima, koji samozatajno djeluju na općem dobru i pomažu brojnima u svijetu. U njihovo srce utisni trajno sliku svoje ljubavi, a svima nama pomogni da čineći dobro postanemo tebi bliži.
Pomolimo se: Dragi Isuse, kako te je bilo teško gledati izmučena i krvava. Daj nam snage da tvoje sveto lice svakodnevno vidimo u patnicima i ljudima u potrebi. Daj nam milost da smognemo snage pomoći drugima i onda kada je to teško. Jedino ostaje dobro i po tome će nas pamtiti. Neka nam u tome pomogne sveta Veronika kako bi se neprestano zagledali u tvoj lik otisnut u njezinu rupcu s kojim ti je obrisala rane. Amen.
Smiluj se nama, Gospodine! – Smiluj se nama!
Zarad grijeha svoga puka
gleda njega usred muka,
i gdje bičem bijen bi.