DNEVNIČKI ZAPIS S PUTOVANJA NA SUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI U SISAK
piše: Matea Marić …članica Zbora mladih HKM Berlin …4.dio (pročitajte 3.dio)
foto: Sonja Breljak i Matea Marić
Nedjelja – 6.05.2012, Ponedjeljak – 7.05.2012.
8 :00. Buđenje. Iako me sunce budi primjećujem kako mi je teže ustati nego što je to bilo zadnjih dana jer je danas dan odlaska, povratka u hladni Berlin gdje nam je jedini izvor topline obitelj. Ipak sam se ustala, spakovala zadnje stvari i sredila se za sv. Misu koju ćemo slaviti na petrinjskom igralištu.
Za vrijeme doručka smo razgovarali s našim domaćinima, ali mi je već bilo teško jer sam znala da ćemo se nakon toga morati pozdraviti.
No, dogovorili smo se da ćemo nastojati održavati kontakt.
Naša domaćica nas je zadnji put odvezla do župskog dvora i tu smo se s njom oprostili i predložili joj da nas posjeti u Berlinu.
Nakon što smo prtljagu spremili u autobus krenuli smo pješice prema petrinjskom stadionu gdje se već okupilo nekoliko župa koje su bile smještene u Petrinji. Molitvena priprema je sadržavala zajedničku krunicu i pjesmu.
U 11 sati su svećenici te Dubrovački biskup Mate Uzinić prilazili pozornici koja je bila postavljena na igralištu. Misu je predvodio biskup Mate Uzinić, budući domaćin SHKM-a 2014.,u Dubrovniku. Kad je palo nekoliko kapi kiše i sam je prišao nenatkrivenom dijelu pozornice da bi bio bliže svome stadu i usporedio nas je s trsom koji se nakalemi na lozu, tj. na Isusa Krista da bi nam sigurnost i sreća života bili zagarantirani.
Sv. Misu je pratio župni band mladih a pjesme su nam bile svima poznate. Zauvijek će mi u srce ostati uklesana slika kada smo se zajedno s časnim sestrama i mnogim drugim mladima držali za ramena i plesali uz pjesme.
Nakon sv.Mise imali smo mogućnost predstaviti nas i našu Misiju. Spomenuli smo razne aktivnosti koje vršimo te važnost hrvatskog jezika na kojem slavimo sv.Misu i čuvamo naše korjene. Zatim smo mlade pozdravili pjesmom ,,Mi želimo uzdić Isusa’’ a vjerujem da je pri tom svim berlinskim mladima ponos blistao u očima – toliki put, toliko truda pa i brige da bismo sada brali plodove.
Znam da je ovo putovanje bilo kratko ali je istovremeno bilo ispunjeno ljubavlju, radošću i lijepim iskustvima. Mnogi od nas su nakon dugo vremena osjetili unutarnji mir a susret, smještaj u nepoznatim obiteljima i mnogo drugih stvari, bili su koraci prema zrelosti. Za ovo iskustvo je velikim djelom « kriva » i časna sestra Smilja Čirko, sestra našeg župnika, jer je upravo ona dosta toga organizirala oko našeg smještaja u Petrinji. Zahvalili smo joj na tome pjesmom ,,Ne boj se jer ja sam te otkupio’’i prenijeli joj pozdrave njenog brata, fra Petra. Fra Ivan se u ime svih nas zahvalio i potom joj poklonio naš plakat kojim smo se predstavljali kao članovi Berlinske misije. Sestra Smilja je bila zaista sretna i zamolila sljedeće : ,,Kako je moj brat pozdravio mene, tako i Vi pozdravite njega !’’
Na kraju su nam Petrinjci ponudili ručak i jabuke kako bismo se okrijepili i pripremili na naš daleki put u Berlin.
13 :55. Autobus nas čeka. Vrijeme je da uđemo i krenemo doma. Zadnji uzdisaji hrvatskog zraka. Pođosmo, puni dojmova i novih iskustava.
Vožnja je protekla bez velikih problema iako su nas naši draaagi Slovenci ,,malo puno‘‘ zadržali na granici a naša draga Josipa Žuljević je rekla: ,, Prije prođeš čitavu Sloveniju nego šta joj pređeš granicu!‘‘. Ipak nas je naš iskusni vozač Slavek nakon sat i pol uspio osloboditi gužve tako da smo bili i puno raspoloženiji za priču i drugu rundu ,,Speed-Dating‘‘-a. Neki su prišli mikrofonu i podjelili svoja iskustva s nama ostalima a i naši pastiri su uzeli riječ i iskazali zadovoljstvo koje su doživjeli skupa s nama. Zatim se nastavila priča sa fra Ivanom jer ga je jedan član mladih upitao …kako je osjetio Božji poziv za svećenika? Fascinirani njegovom pričom postavljali smo skoro dva sata pitanja koja su bila vezana uz njega ali i uz teme koje se tiču nas mladih tako da je i odnos prema našem fratru ojačao jer su mnogi bolje shvatili njegov poziv.
Na kraju nas je ipak umor svladao tako da je većina utonula u san.
5:00. Fra Ivan najavljuje da stižemo za sat vremena u Berlin a mi, umorni i iscrpljeni, skupljamo zadnje snage da mobitelima javimo našim roditeljima kada stižemo.
6:00. Berlin nas očekuje sa svojim oblačnim i tmurnim nebom ali naši roditelji nas primaju u srdačni i topli zagrljaj. Naše putovanje je završilo ali gradnja naše kuće zajedništva nastavlja se novim projektima i novim druženjima …
Kraj