SEDMA POSTAJA/Hrvatski iseljenički križni put
Autor: Adolf Polegubić
– Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo tebe!
– Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!
Dragi Isuse, već na trećoj postaji svoga križnog puta pao si pod teretom teškog križa. Sad opet padaš dajući primjer kako je pobjeda u podizanju. Težak je teret koji je navaljen na tvoja leđa, a tvoje krhko tijelo ne uspijeva ostati uspravno pod teretom. Tako pokazuješ ljudima istinu o ljudskim mogućnostima. Ljudski je i padati i ustajati se. Koliko je bilo padanja u našem iseljeničkom životu. Sjetimo se samo početaka, nepoznavanja jezika i ovdašnjih običaja. S vremenom smo vidjeli kako je i u novoj sredini mnogo vrijednosti. Na sedmoj postaji svoga križnog puta naučio si nas kako je padanje sastavni dio puta prema tebi.
Pomolimo se: Dragi Isuse, kako te je teško gledati u trenucima tvoje slabosti i padanja. Križ je postao simbolom tereta koji smo na tebe stavili svojim grijesima i slabostima. Za sve nas nosio si preteški križ. Hvala za sve one koji su ti kroz povijest pomagali nositi križ. Hvala za one koji su pomagali nositi preteški križ našem narodu, poglavito za vrijeme Domovinskog rata. Hvala za sve koji su pomagali i nama u tuđini. Amen.
Smiluj se nama, Gospodine! – Smiluj se nama!
Gleda svoga milog Sina,
ostavljenog sred gorčina,
gdje se s dušom podijeli.